Ništa se ne baca. Bukvalno.

Kanibalizam je bila standardna pogrebna praksa u mnogim delovima Evrope pre oko 15 milenijuma, navodi najnovije istraživanje londonskog Prirodnjačkog muzeja koje je uključivalo rigorozne genetske i arheološke analize.

Studija je otkrila vioše ostataka koji su na sebi konstantno prikazivali isti set tragova žvakanja, kao i tragove manipulacija kostima radi stvaranja oruđa.

Za vreme perioda magdalenijena, grupe ljudi su naseljavale oblasti severozapadne Evrope dokom kasnog gornjeg paleolita, pre oko 15.000 godina. Gore navedeni novi dokazi rutinskog i stalnog kanibalizma pripada ovom periodu i predstavljaja najstarije do sada otkrivene i oni nam pružaju nove i dragocene ukaze u nastanak funerarnih praksi i njihov razvitak tokom vremena.

Kako objašnjava doktorka Silvija Belo, paleoantropolog, glavni istraživač i jedan od koautora studije:

Tumačimo arheološke nalaze u kontekstu da je širom severozapadne Evrope u kratkim vremenskim periodima praktikovan kanibalizam kao deo pogrebnog rituala kod magdalenijske populacije, i to ne iz razloga pratktične potrebe nestašice hrane.

Otkriće je fokusirano oko lokalite pećine Gougs, koja se nalazi u Čedar klisuri, poznatom paleolitskom nalazištu poznatoj po otkriću ljudskih lobanja koje su formirane u pehare. Tragovi sečenja, lomljenja i žvakanja su otkriveni na preko stotinu ostataka ljudskih kostiju otkrivenih u pećini. Te stoga istraživači veruju da imaju više nego dovoljno dokaza da podrže teoriju o kanibalizmu medju grupacijom koja je ovde živela kao i da je kontekst najverovatnije bio pogrebni ritual rasprostranjen medju pripadnicima magdelenijenske kulture u severozapadnoj Evropi.

Zanimljivo je da su sve grupe koje su praktikovale kanibalizam i genetski bile povezane u kontekstu magdalenijenske kulture. Kasnije su ih zamenile individue koje su pripadale periodu epigravetijena, koji su izvodili sahranjivanja kao standardni pogrebni ritual što istraživači i navode kao glavni razlog zašto praksa kanibalizma izumrla tj. došlo je do zamene stanovništva, stariji nosioci su se izmestili i polako nestali.

Kako je objasnio Vilijem Marš, istraživač na post-doktorskim studijama_

Da bi kontekstualno bolje objasnili Gough pećinu, istražili smo i sva arheološka nalazišta koja pripadaju Magdalenijenskoj kulturi. Tokom krajnjeg perioda Paleolita, jasno možemo da vidimo promene i u genetskom poreklu i u pogrebnim običajima, što ukazuje na pomeranje ili zamenu stanovništva kako su nadolazile nove epigravetijenske grupacije na sever Evrope. Verujemo da je do promene pogrebnog rituala došlo direktnom promenom populacije, gde jednostavno jedna populacija dođe i fizički "zameni" drugu populaciju što dovodi do promene kulture a samim tim i do preomene ponašanja i običaja tokom pogreba.

Tokom celokupne naše istorije, ljudska rasa se na najrazličitije načine "oslobađala" tela preminulih, čak i danas imamo najrazličitije vrste sahranjivanja. Na Tibetu se vrši tzv nebeska sahrana gde se raskomadana tela preminulih ostavljaju na visovima ba budu hrana pticama grabljivicama, dok u SAD sve više i više ljudi želi da im tela nakon smrti postanu kompost itd.

Novi način ukljanjanj mrtvih su bili krucijalni u smanjivanju rizika od prenošenja najrazličitijih bolesti, kanibalizam sa druge strane nije bio jedan od njih - posebno što konzumacija ljudskog mesa izaziva neurološke probleme kod ljudi.

Ali, što bi se reklo, bilo pa prošlo.

Autor: redportal.rs