Čini se da te individue uglavnom ne motiviše samo seks ili tzv. nemoralne pobude

Najnovija studija koja je objavljena pre nekoliko dana, bavi se tematikom poliamorije, odnosno prakse ulaska u više ljubavnih i seksualnih veza. Sudeći prema studiji, poliamoristične osobe pokreće velika želja povezivanjem sa ljudima, autonomijom i kao i željom da se njihove iskrene potrebe zadovolje. Rezulatati studije u velikoj meri negiraju sve stereotipe koji smatraju poliamoristične ljude za one koji imaju problema da se posvete jednoj osobi, kao i one koji nisu sposobni da održe vezu.

Poliamorija kao pojava odnosa između više ljudi je sve više normalna pojava u mnogim kulturama i mnogim zemljama širom sveta. Sudeći prema poslednjoj statistici, oko 5% Amerikanaca ima ovakav pristup vezama, dok je čak oko 7% punoletnh osoba iz Velike Britanije bilo u najmanje jednoj poliamorističnoj vezi tokom svog života.

Ne samo da sve više i više ljudi bira da praktikuje ovu varijantu odnosa, već je zabeležen i veliki pomak u samom kulturološkom odnosu prema samoj praksi. Sve više poliamoristične osobe imaju pozitivnu konotaciju u popularnoj kulturi, kako i u filmovima tako i u serijama na televiziji, kao i u književnosti i video igricama. Pored navedenog, platforme društvenih mreža koje služe za upoznavanje, (poput Tindera, Hinge, OkCupid i drugih) uključuju to kao legitimnu opciju za opise u profilima svojih korisnika.

Ali uprkos ovim pozitivnim promenama, poliamorija se i dalje u mnogome posmatra sa sumnjom i sa velikom dozom predrasude. Veliki broj ljudi i dalje posmatra praksu poliamorije kao izgovor za nemoralno ponašanje, promiskuitet i hiperseksualnost. Međutim, najnovija istraživanja u mnogome negiraju ovakve stavove.

U studiji koju navodimo ovde, istraživači su se fokusirali na razloge zbog čega mnogi ljudi preferiraju ovu vrstu odnosa u cilju otkrivanja srži razloga radi pomoći mnogim osobama koje praktikuju poliamoristične odnose a suočavaju se sa predrasudama u svojim životima.

Kako se navodi u radu:

Iz perspektive manjine, članovi populacije koja praktikuje poliamoriju se često suočavaju sa više različitih negativnih iskustava, poput diskriminacije i zlostavljanja, čiji negativni efekti doprinose porastu fizičkih i mentalnih problema. Individue pod ovim vidom pritiska i stresa mogu dalje internalizovati svoju stigmu i traumu, rizikujući svoje mentalno i fizičko zdravlje.

Upravo zbog ovakve situacije tim je pronašao svoje učesnike preko Redit foruma i grupe za poliamoriju u okviru nje, što im je omogućilo da direktno rade sa ljudima koji su u dugim poliamorističnim vezama i koji mogu da odgovore na veliki dijapazon pitanja koji se tiču iskustava vezanih za njeno praktikovanje. Svi učesnici su morali da budu punoletni kao i da su bili ili trenutno jesu u poliamorističnoj vezi. Ukupno se prjavilo 63 učesnika.

Učesnici su pružali informacije koje su se ticale poliamorije putem odgovaranja na 6 pitanja. Pored navedenog, traženo je od njih da pruže informacije uvezi broja godina, pola, seksualne orijentacije, etniciteta i zaposlenja i prihoda.

Na kraju, svi učesnici su ohrabreni da pruže dodatne informacije o sebi i svojim iskustvima sa poliamorijom.

Kada su podaci sakupljeni, istraživači su identifikovali 4 glavne teme: interne vrednosti, faktori odnosa u vezi, spoljašnji stimulus i seksualnost.

Značajan broj učesnika je identifikovao privlačnost prema poliamoriji kao najiidealniji sistem koji bi podržao njihove vrednosti i odnose prema ljubavnim i seksualnim vezama. Mnoge individue su navele da su bile svesne da u sebi nose ove vrednosti još od detinjstva ili adolescencije, dok su drugi naveli da su ih postali svesni kasnije u svom životu.

Glavne teme, prethodno navedene, su se kasnije delile u manje odlike i osobine. Na primer na one koji su imali filozofski pristup vezama kojima je autentičnost bila na prvom mestu, koji su posedovali averziju prema monogamiji kao društveno institucionalizovanom statusu kvo i koji su psmatrali poliamoriju kao tranziciju ka ostalim formama odnosa medju ljudima kako su se njihove potrebe razvijale.

Veliki broj učesnika je naveo da su se odlučili za poliamoriju nakon što je loša dinamika odnosa između njih i njihovih partnera postala dominantna. Mnogi su isticali svoje lično nezadovoljstvo, ali takođe i nezadovoljstvo svojih partnera.

Još jedna tema je takođe bila veoma prisutna, to je spoljašnji stimulus.Ona se odnosila na individue koje su razvile svoja osećanja premo nekome van njihove primarne veze ili koji su postali zainteresovani za poliamoriju preko medija, prijatelja ili lokalne zajednice. Ove individue su objasnile kako je taj spoljašnji stimulus i interakcija sa poliamorijom kroz pozitivan primer drugih ljudi, u mnogome proemetila njihova ustaljena mišljenja o vezama i o ljubavi uopšte.

I na kraju, četvrta tema je seksualnost. Ovde su ljudi naveli da je razlog njihovog usvajanja poliamorije želja za istraživanjem sopstvene seksualnosti. U poređenju sa ostalim temama, ovde su učesnici jasno naglasili vezu poliamorije sa seksom. Iz toga se razvija veliki broj različitih seksualnih motiva i želje da se zadovolje najrazličitije erotske potrebe - kako njih kao individua tako i njihovih partnera.

Sama studija, kao celina, pruža vredan uvid sve niše i detalje koje čine poliamoriju, ali i ona ipak ima svojih ograničenja. Kao prvo, podaci koji su sakupljeni su pristigli od učesnika studije koji su sami izabrali da učestvuju i deo su kulture poliamoričnih veza - što može voditi do greške pristrasnosti podataka. Posebno jer je većina učesnika sama po sebi pozitivnog mišljenja po pitanju praktikovanja takvih vrsta odnosa. nedostaju oni koji su kritični prema njoj i oni koji su deo prakse ali možda imaju negativno mišljenje o njoj ili nekim aspektima.

Međutim, uprkos takvim ograničenjima, rezulati su i dalje dovoljni da dovedu u pitanje standardne stereotipe vezane za poliamoriju. Situacija je daleko kompleksnija, a motivi vrlo različiti, od kojih su donekle primarni želja za autonomijom i osećajem prave povezanosti sa drugom osobom.

Nalazi studije kontriraju stereotipima o poliamoriji i o ljudima koji je praktikuju kao o ljudima koji imaju problema sa vernošću i streotipu da su takve veze neodržive.
Umesto toga, učesnici su opisali da su uspeli da ostvare značajan lični rast i spoznaju kao i spoznaju u okviru same veze kroz svoje praktikovanje poliamorije. Razumevajući tu želju za autonomijom i iskrenim povezivanjem individua poseduje zaista veliki kapacitet da skine stigmu sa individua koji praktikuju poliamoriju.

Autor: redportal.rs