Slične sudbine oca i sina

MANJAČA: Miloš Gajić, građevinski radnik, u manjačkim selima, posle smrti supruge Božane, nosi teško životno breme koje se na njega navalilo još u detinjstvu, piše Srpska info.

Po tome je, kaže, njegova sudbina slična sudbini njegovog sina Jovana. Pomoć i razumevanje plemenitih ljudi za njegovih četvoro dece i njega je velika, neizmerna podrška, na kojoj je veoma zahvalan.

TEŠKA OČEVA PRIČA 💔

Za Srpska info Miloš je ispričao:

U 5. godini majka me, sticajem teških okolnosti, ostavila. Ona je bila prinuđena da ode, da ostavi decu, a nikome nije teško objasniti koliki je to stres bio za mene. U 10. godini umro je moj otac, koji je bio sklon alkoholu. Sve to ostavilo je tešku traumu na mene i moje mlađe sestre. Ja sam u 6. godini, što je teško poverovati, kuvao i pekao hleb.

Dodao je:

To nikada nikome od novinara, pre vas, nisam pričao. Ali ja sam, isto kao moj Jovan, sve hteo i voleo da radim, ništa mi nije bilo teško. Radio sam u detinjstvu sve što rade odrasli ljudi. Teško je izgovoriti, a kamoli pomisliti, da sam u poslovima menjao i vola i konja. Ja svojoj deci, kao i što je činila pokojna supruga, nastojim pokloniti što više pažnje i ljubavi, izgraditi poverenje, učim ih da razumeju život, da se bore i postanu dobri ljudi.

MALI HEROJ JOVANČE 💗

Jovan ga teši, grli i ohrabruje. Mali heroj, prekidajući očev monolog, priča da su nedavno njih dvojica gradili šupu u Krupi: Miloš je zidao, a Jovan prinosio cigle i mešao malter.

Jovan je rekao:

Zavoleo sam i ja građevinu i zato bih hteo da se školujem za građevinskog inženjera. To mi se dopada.

DONACIJA

U Gradiški je vrednu donaciju za Jovančeta organizovao i dopremio Mićo Lukić, vlasnik preduzeća Kobra sport. On je zajedno sa suprugom Brankicom poklonio patike, trenerke i loptu za Jovana i njegovu sestru Jovanu.

Vrednu pošiljku hrane obezbedio je Milan Leburić zajedno sa radnicima Fortune i Bojanom Ristić, šeficom ove trgovine u Gradiški. Garderobu za Jovana, njegovu sestru i braću poklonio je Milorad Vranjevac iz Subotice, vlasnik Ledženda, zajedno sa Irenom Bošnjaković, dok je robu i vaskršnju čestitku isporučila Dijana Brdar, radnica u banjalučkom butiku ovog preduzeća.

Voće i povrće poklonila je firma Agrofruktus iz Gradiške, čiji je direktor Mladen Đurđević, dok je Jovanu za Vaskrs 100 KM poklonio radnik ovog preduzeća Aleksandar Petrović.

Jovanče, njegova sestra i otac su pošiljku i poruke doživeli veoma emotivno, zahvalni svima koji pomažu i sa njima saosećaju u bolu zbog smrti majke ovog dečaka, koji je skromnošću i radom stekao velike simpatije.

MILOŠEVA ŽELJA

Miloš je istakao:

Voleo bih, kaže Miloš, ako bi se ikako moglo rešiti, da se zaposlim u školi, kao poslužitelj, na radnom mestu koje je imala pokojna supruga. To bi za moju porodicu značilo veoma mnogo, kao kada nam je pomogao bivši ministar prosvete Dane Malešević, da se Božana zaposli u školi.

Miloš priča kako su Jovanče i on išli u šumu po drva, pa tako putem pričaju o svemu:

Kaže meni Jovan: 'Ćaća, ja mislim da odavde treba bežati u svet, otići negde. Šuma lomi leđa, a kosa i kosište uzimaju snagu'. Nasmejao me tim svojim zapažanjem, a kazao je surovu istinu.

Autor: Milan Pilipović / redportal.rs

#Jovanče

#Manjača

#malinar