Primeri drugih virusa pokazuju da nije potrebno kompletno stopiranje zaraze da bi se ona eliminisala

Konačno smo dočekali masovnu dostupnost vakcina i njihovu sveopštu distribuciju. Nada u njih leži u tome da će uspeti da pospeše efekat imuniteta krda, koji nastaje onog trena kada se dovoljan broj populacije imunizuje vakcinacijom. Međutim, iako su efektivne u svojoj prevenciji zaražavanja COVID-19, podaci još uvek nisu jasni da li se direktno smanjuje nivo zaražavanja.

Tačnije, pitanje je da li vakcina recipijenta sprečava da se razboli od virusa ili i sprečava njegovo dalje širenje?

Male boginje su virus koji je hiljadama godina desetkovao ljudsku populaciju. Tragove njih imamo čak i na egipatskim mumijama starim više od 3.000 godina, pa i na mumiji samog faraona Ramzesa V. Virus je do 1. veka n. e. postao globalni fenomen. Prema naučnicima, ovaj patogen je pobio preko 300 miliona ljudi samo između 1900. i 1980. godine - godine kada je zvanično iskorenjen.

Viševekovna borba protiv malih boginja inspirisala je rane napore za stvaranjem leka, koji su rezultirali vakcinom Edvarda Dženera 1796. godine. Njegova vakcina je izazivala sterilni imunitet, što je značilo da vas kompletno čisti od bilo kakvih tragova virusa. Antitela koja biste generisali nakon vakcinacije, kao i rekacija tela, do poslednje ćelije uklanjaju virus iz vašeg sistema.

Iako mnoge vakcine koje se redovno koriste danas izazivaju isti efekat imunizacije (poput vakcina protiv zauški), druge (npr. vakcine protiv hepatitisa B) to ne čine. Sa ovim tipom vakcina imuni sistem vakcinisane individue se "uči" kako da se bori protiv infekcije, ali ne sprečava to da vakcinisana osoba potencijalno zarazi nekoga drugog. Odsustvo tzv. sterilizujućeg imuniteta znači da patogen i dalje cirkuliše populacijom. I kao takav može izazvati bolest u nevakcinisanim ili na bolest ranjivim osobama. Vremenom, mutirajući u forme sposobne da se odupru našem imunom odgovoru.

U slučaju rotavirusa (izaziva teško povraćanje, dijareju i posebno je opasan po odojčad i malu decu) sistem je poprilično jednostavan. Vakcina ograničava ali ne zaustavlja reprodukciju patogena. Kao takva, ne štiti od blagih oblika bolesti. Ali smanjujući direktno infektivnost osobe (broj virusa u telu), takođe i ograničavamo šansu zaraze, čime se dobija efektivna posredna zaštita. I zato, prema podacima Centra za kontrolu bolesti SAD, 5 godina nakon uvođenja ove vakcine broj zaraženih je pao za 74%, a u nekim regionima čak za 90%.

Takođe, imamo i primer vakcine protiv virusa Bordeta pertussis, bakterije koja izaziva veliki kašalj, koja odlično funkcioniše kada treba sprečiti pojavu bolesti u telu, ali ne ubija kompletno patogen. Uvođenjem ove vakcine u SAD 1940. godine smanjen je broj zaraženih sa više od 100.000 na manje od 10.000 do 1965. godine.

U članku objavljenom u oktobru prošle godine u časopisu American Journal of Preventive Medicine istraživači su izradili model prema kome bi različite varijante COVID-19 vakcine pružile različite nivoe zaštite. Otkrili su da u slučaju ako vakcine štite 80% imunizovanih a da ih primi 75% populacije zaustaviljena bi bila pandemija bez ikakve potrebe za dodatnim merama, poput distanciranja ili zabrane okupljanja. U suprotnom, ako vakcine samo sprečavaju pojavu bolesti i smanjuju koncentraciju virusa u telu, dodatne mere su potrebne. U oba slučaja masovna vakcinacija bi veoma olakšala probleme zdravstvenih sistema i spasila brojne živote.

Klasični grip je najbolji primer šta možemo očekivati u budućnosti. Uobičajena vakcina protiv gripa, koja u sebi nosi oslabljeni deaktivirani virus, nije u pravom smislu reči sterilizujuća (ne eliminiše sve tragove virusa u telu). To je jer ne stvara lokalni imunitet u repsiratornom traktu. Takođe, sama vakcina ima nizak nivo imunizacije (50% kod odraslih), a virus sposobnost da skače sa vrste na vrstu (sa čoveka na životinju, i obrnuto), zbog čega mutira i stvara nove sojeve.

Uprkos tome, svake godine podaci o vakcini protiv gripa pokazuju da smanjuje hospitalizaciju odraslih za 40%, a broj pacijenata na intenzivnoj nezi za čak 82%.

Male boginje, difterija, veliki kašalj, hepatitis B su sve teške bolesti koje su nekada harale populacijom. Na njihovim primerima jasno vidimo da ne moramo imati 100% efektivnost vakcine i nestanak transmisije bolesti, niti 100% imunizaciju stanovništva da bismo pobedili u borbi protiv COVID-19.

Autor: Stacey McKenna / redportal.rs

#COVID-19

#Korona virus

#corona

#coronavirus

#covid 19

#korona

#koronavirus

#vakcinacija

#vakcine

#virusi