"Takve vesti bi bile najgori naslov ikada objavljen u bilo kojim novinama..." 😐

Možda ste čuli za Fermijev paradoks, ali ako niste, svo vam ga u skraćenoj verziji: S obzirom da postoji velika šansa da postoji vanzemaljski život u univerzumu (jer je beskonačan, sa beskonačnim brojem planeta i galaksija), zašto nas niko do sada nije kontaktirao?

Ako postoji velika šansa da tamo u dubinama kosmosa obitavaju civilizacije daleko naprednije od naše, posebno ako uračunamo koliko već svemir postoji, zašto one ne rade isto što i mi? Što ne šalju sonde i letelice u ičajnoj potrazi za znacima života?

Jedna od odgovora može biti takozvana teorija Velikog filtera. Hipoteza koja navodi da pre no što će vanzemaljske civilizacije uopšte i dospeti do tačke tehnološkog razvoja gde će biti sposobne da napuste svoj solarni sistem i započnu kolonizaciju galaksije, nešto se dogodi što ih dramatično spreči u tome - da nije tako videli bismo dokaze svuda u našoj galaksiji Mlečni put. Bilo da su to tragovi višećelijskog života ili životinja, pa sve do bića koja možda koriste oruđa ili njihovih tragova ili susreta sa civilizacijama koje poput nas istražuju galaksiju.

Ono što čini ovu teoriju toliko zanimljivom jesto što mi ne znamo da li smo profšli barijeru Velikog filtera ili ona tek treba da se "dogodi". Moguće je da većina ne stigne da pređe period jednoćelijskog života, ili u određenom trenutku sve tehnološki napredne civilizacije se jednostavno samounište pre no što postanu sposobne da napuste svoju planetu.

Neki filozofi i naučnici su predložili da bi to moglo da znači da ako, na primer, pronađemo život na Marsu to bi značilo da ta vest može imati vrlo loše implikacije po to gde se mi kao civilizacija nalazimo u odnosu na taj veliki filter.

Profesor Filozofije Nik Bostrom sa Univerziteta u Oksfordu je izjavio da se nada da će istraživanja uspeti da ne otkriju ništa. Kako on navodi u članku objavljenomza MIT Tecnology review, ako otkrijemo proste oblike života to znači da se veliki filter događa nakon toga perioda, a ako nađemo tragove višećelijskog života to nam značajno sužava tačku u koju možemo da smestimo trenutak Velikog filtera.

Bostrom veruje da bi suzili trenutak i pronašli kada se filter pojavljuje/deluje, trebali bi da se fokusiramo na život na Zemlji:

Jedna od kriterijuma je da se ta tzv tranzicija mogla dogoditi samo jednom,. Sposobnost, letenja, vida, fotosinteze i razvoja udova su se svi pojavljivali u evolutivnom razvoju više puta na Zemlji i stoga se odbacuju kao kriterijum.

Pored navedenog, dodao je i da su evolutivne odlike kojima treba dugo vremena da se razviju, čak iako su svi preduslovi tu, ukazuju da to najverovatnije nije razlog tj. trenitak - na primer skok od životinja ka ljudima je relativno kratak period u istoriji planete te stoga nije verovatno da je on okidač filtera čak iako bi negde drugde možda digo trajao.

Ako i otkrijemo tragove kičmenjaka na Marsu, što je malo verovatno, on veruje da bi to bile katastrofalne vesti jer bi ukazivalo da najveći deo događaja vezan za Veliki filter tek treba da nastupi i da ćemo morati da se suočimo sa činjenicom da ćemo nestati kao vrsta pre no što uspemo da se tehnološki dovoljno razvijemo da možemo da istražujemo galaksiju.

Takvo otkriće bi zapravo bilo katastrofalna vest. To bi bio najgori naslov ikada pušten u bilo kojim novinama. Zbog toga se najiskrenije nadam da će naše sonde samo i isključivo otkrivati beživotno kamenje na pustari Marsa, kao i na Jupiterovom mesecu Evropa i bilo gde drugde gde naši astronomi gledaju. Time bismo održali u životu nadu u veličanstvenu budućnost čovečanstva.

I ako ima mnogo teorija koje pokušavaju da daju rešenje za pitanje fermijevog paradoksa koje su vredne vaše pažnje, ako je Bostrom u pravu to bi značilo da je samo pronalazak dokaza naprednih civilizacija pozitivan događaj, a pronalazak bilo kojih tragova života u svakom drugom stadijumu van našeg Solarnog sistema - najgora vest moguća koja je mogla da zadesi celokupno čovečanstvo.

Autor: redportal.rs