Domaća publika ne zaostaje za svetskim trendovima

20. Međunarodni salon stripa održao se od 28. septembra do 1. oktobra u Studentskom kulturnom centru u Beogradu. U pitanju je najveći strip događaj u Srbiji, i jedna odnajznačajnijih smotri devete umetnosti u regionu.

U okviru programa Salona, u nedelju 1. oktobra u Velikoj sali SKC-a u 15 časova izdavačka kuća Laguna predstavila je svoju ediciju StarWay, posvećenu najpopularnijim delima svetske fantastike i devete umetnosti.

Na tribini su govorili Ivan Veljković, pisac, kritičar i teoretičar, Saša Bošković, urednik u Laguni i Aleksandar Nešić, urednik serijala Laku noć, Punpune.

Prema rečima urednika Aleksandra Nešića Kreše:

StarWay je želja koja se ostvarila 2019. godine da domaćoj publici pružimo ono što je nedostajalo našem tržišu, a to je sjajan i veliki izbor žanrovske književnosti, sa naglaskom na klasiku, horor, fantasy i stripove, što se kasnije pretvorilo u mange, i danas sa ponosom možemo da kažemo da naše najveće knjižare mogu da stoje rame uz rame sa striparnicama u Njujorku, Londonu, Parizu, u regionu čak i da ne pričam.

Kada je interesovanje publike dostiglo vrhunac, logičan sled je bio ući u izdavački poduhvat kako bi se čitaocima ponudili najbolji naslovi devete umetnosti koji još nisu bili prevedeni na srpski jezik. Kako kaže Kreša:

Izbor, koliko god veliki bio, bio je lak da se krene sa našom prvom mangom, sa serijalom Laku noć, Punpune Inija Asana, serijal bez koga nijedna top-lista najboljih mangi ne može da prođe.

O hitu predstojećeg Sajma knjiga, Reiraku Inija Asana ili Downfall na engleskom, na našem jeziku Sunovrat, govorio je urednik Lagune Saša Bošković:

Sunovrat beleži ružniju stranu života, ono što ljudi kriju i nerado pokazuju. Smatra se da je spin off Punpuna, jer govori o manga umetniku koji se zove Kauro Fukazava, koji je završio serijal, i čiji se život raspada. On u kritičnoj tački traži oslonac kako bi se vratio onome u čemu je najbolji, u stvaralaštvu. Ugrubo rečeno, to je život jednog mangake, ali Inio Asano upliće mnogo zanimljivih tema: imamo česte osvrte prema industriji mangi, o društvenim mrežama, o popularnosti, i šta ta industrija mangitraži od svojih autora. Pošto se glavni junak (možemo slobodno reći da je to poluautobiografsko delo) bliži 40. godini, on se nalazi na raskršću, pokušava da vidi kuda njegov život treba da sekreće. Da li treba da se usmeri ka stvarnosti ili ka stvaralaštvu.

Prolazeći kroz sve mene i tražeći smisao, odaje se porocima, što je, prema rečima Saše Boškovića, metafora jer:

Ako jedan manga umetnik treba da zaobiđe svoje stvaralaštvo kako bi povlađivao ukusu javnosti i zahtevu tržišta, onda celu situaciju predstavlja kroz jedan bordel. Kroz celo delo Asano ne opravdava postupke svog junaka, već govori da je ranjiv kao i svi ostali. Kroz mnoge junake on provlači ideje o popularnosti, o tiražima, a kada bismo se osvrnuli naetimologiju reči reiraku – mi smo je preveli kao Sunovrat, ali moglo bi da se nazove i pad, jer junak kroz delo prolazi kroz stanje melanholije, zbunjenosti, dezorijentisanosti. Nadam se da ćese ljubiteljima mangi dopasti to delo iz jednog tanko bona, jer nama je bilo zadovoljstvo što smoto uradili.

Foto: Laguna

Zanimljiva je prisutnost fenomena da se autori mangi sve više okreću sebi, svom životu i razmišljanju o tome na koji način funkcionišu. Do Sunovrata, Punpun je bilo najintimnije Asanovo delo, ali imajući u vidu privatna zbivanja u Asanovom životu, Sunovrat je mesto gdeje najviše svoje krvi i znoja dao, saglasni su učesnici.

Vrsni strip-teoretičar, kritičar i pisac Ivan Veljković posvećeno prati strip-scenu, sa na glaskom na Daleki istok. O fenomenu mangake koji izgore, njihovom načinu rada i rokovima, podelio je sa prisutnima i niz zanimiljivosti koje domaćoj publici nisu bile poznate, a u vezi su s tim krozkakva iskušenja mangake moraju da prođu, što se tiče obraćanja izdavačima i samog rada:

Industrija mange u Japanu je prilično nemilosrdna, nesumnjivo je da su autori veoma poštovani. Sve je ušemljeno: vi kao autor, u pet do šest dana u nedelji, morate da izbacite dvadeset strana kako znate i umete. Kada izbacite tih dvadeset strana, one idu uredniku, a on je tu da pomogne u istraživanju i podsticanju. Potom se šalje štampariji koja mora da odštampa do određenog vremena u nedelju, pa u ponedeljak ujutru mora da bude na štandovima. Štampa se obavlja na jeftinom papiru, to su časopisi 200–300 strana. Ono što se ne rasproda, direktno ide reciklerima, koji recikliraju taj papir i spremaju ga za sledeću nedelju, i to sve mora da ide tačno u minut. Zato se često dešava da manga autori presvisnu, događalo se da manga autori preminu. Ponekad rade i po osamnaest sati dnevno, čak i sa asistentima. To je mukotrpan rad, dvadeset stranica je sumanuto, ali tržište to traži. Dobra strana je što su manga autori milioneri, zvezde su, posebno sada kada je tržište globalizovano, kada se mange prevode na mnoge svetske jezike. Ima dobrih strana i u finansijskom smislu: ako ste dobar manga autor, ako se pokažete, vi ćete biti zbrinuti za ceo život. Ali onda će to iscrpiti energiju iz vas. Sunovrat to pokazuje na jedan prilično eksplicitan način.

Prisutnima je predstavljen novi serijal Komi can’t communicate Tomohita Odemanga koja najbolje briše granicu između stripskog japanskog žanriranja, budući da je po svojoj formišonen, a po sadržini šođo.

O ovome je Aleksandar Nikolić rekao:

Serijal je smešten u elitnu privatnu srednju japansku školu, gde junakinja iz naslova Komi, izuzetne lepote, koje se svi plaše i misle da je okrutna i nadmena, zapravo samo ima vrlo težak problem u komunikaciji. Sebi zadaje cilj da stekne sto prijatelja dok završi srednju školu. Pratimo nju, njenu najbolju drugaricu i muškog glavnog junaka. Dakle, sve što možemo da nađemo u šođu, ali na dosad neviđen način.

Zanimljivo je to što Komi can’t communicate nema klasičan manga izraz, već sređeni proevropski stil, koji je Tomohito Oda doveo gotovo do savršenstva. Urednici Saša Bošković i Aleksandar Nešić uvereni su da će do kraja godine Laguna uspeti da domaćoj publici prvi put nasrpskom jeziku pruži ovo izvanredno izdanje.

„Sunny“Taija Macumota, jednog od najvećih autora, čija ostvarenja nikada nisu objavljivana kod nas je prava je stvar za početak i strip koji prevazilazi barijeru: Neko ko nikada nije pročitao mangu, i ko uživa u francuskoj školi stripa, može bez problema da čita; neko ko voli samo superheroje, može da se oduševljava idejama koje je autor uspeo da protka kroz samo šest brojeva. Sunny je odličan iskorak za Lagunu, što svojim vrednošću, što brojem tankobona, pre svega zato što je u pitanju jedan izuzetan, emotivan i kvalitetan strip.

Do kraja decembra očekujemo još jednu izvrsnu mangu I a’m a hero Kenga Hanazave. I a’m ahero, kao klasik zombi žanra, postapokaliptična je priča o običnom čoveku u kome svako možeda se prepozna. I a’m a hero je u Japanu doživeo svoju budućnost i kroz druge medije (čak sedam filmova, live-action serije). Jednom rečju, kultni klasik koji sa nestrpljenjem čekamo da predstavimo svojoj publici.

Autor: redportal.rs