Vladar koji ne zna šta je "greota i sramota", "tiranin i bezakonik" 🤔

U tekstu koji nam donoste Novosti možemo da pročitamo kako je u burnim vremenima i Vuk Stefanović Karadžić imao svoje, ponekad vrlo razvijene, političke poglede i ideje.

U svojim delima Vuk je opisao političke institucije u Srbiji 📃 svoga vremena, razne političke pojave i procese, pogotovu Srpsku revoluciju ⚔️ (koju je tačno tretirao kao proces), raznovrsne političke aktere, počev od vladara i njihovog okruženja do politizovane birokratije i neformalne opozicije, sve poznate političke ciljeve koji su proklamovani u Srbiji u njegovom dobu, raznovrsne metode vladanja, zatim nasilje, i to ne samo zavojevača već i srpskih vlasti, kao i brojne druge sadržaje srpske i tuđe politike.

Bio je i sudija, predsednik suda (što je u to vreme bila politička funkcija), bavio se uspešno stvaranjem zakona i još uspešnije tajnom diplomatijom. Van Srbije je bez konkurencije bio u tom vremenu najbolji srpski politički agitator, propagandista i lobista. 🤵‍♂️

Bio je dugo zagovornik ideje o prosvećenom vladaru, čime je bio na Dositejevom tragu, ali nezavisno od njega. Dok je Dositej, težeći istom cilju, hteo da prosveti Karađorđa, Vuk je to hteo da učini sa Milošem. Sa tom namerom je i hteo da ga opismeni i da pre svega za njegovu upotrebu napiše nekoliko knjiga kao što se to radilo u Evropi u prethodnom veku. Zapravo, i Vuk i Dositej su preuzeli iz političke misli i prakse Zapadne i Centralne Evrope prosvetiteljsku viziju umnog i prosvećenog vladaoca. 🧠

Bio je fasciniran fenomenom vlasti i njenom mogućnošću brze izmene ljudi nagore.

Njegovo znamenito pismo knjazu Milošu iz 1832. godine nije samo dokaz lične političke hrabrosti, već i najbolja politička kritika tog osionog vladara. To pismo, i pored sve svoje učtivosti na početku i kraju sadržaja, bila je poslednja lekcija neuspelog knjaževog učitelja svom neuspelom đaku. ✉️📫

Bio je svestan da je zbog tog pisma mogao izgubiti glavu. Kako i ne bi kad je u njemu napisao Milošu da "s vladanjem Vaše Svetlosti niko tamo (u Srbiji, prim. DS) nije zadovoljan, ama baš niko, osim Vaša dva sina". 😮

VLADAR KOJI NE ZNA ŠTA JE "GREOTA I SRAMOTA"

Kad je rešio da kritikuje Miloša zbog njegove nepravičnosti, samovolje i svireposti koje je ispoljavao kao vladar, Vuk je to učinio tako kako to nije niko pre, i još zadugo posle njega. Zato je to pismo u zemlji Serbiji u kojoj je Miloš bio nesporni gospodar života i smrti doživljeno kao vrsta istinskog političkog čuda i masovno umnožavano kao politička poslanica. 🗡️

Bilo je čudo saopštiti, makar i u pismu, osionom i na sablji lakom vladaru da "on niti zna šta je greota, niti šta je sramota, niti i najmanje savesti u srcu svome ima: najkraće reći, da se on može nazvati pravim tiraninom i najvećim bezakonikom". Pismo je, posmatrano u celosti, bilo intonirano kao svojevrstan dobronameran savet Milošu, koji je trebao da poboljša i učvrsti njegovo vladanje. To je bio i jedan od razloga zbog čega mu je Miloš kasnije ne samo oprostio, već i kupio imanje na poklon. Laskavo titulisanje Milošu i ton brige prisutni u pismu obezbeđivali su budući spas. 🎁

Vladika Petar II Petrović Njegoš je 1833. dao Vuku svjedodžbu da je njegov prevod Novoga zavjeta na srpski jezik "čist i pravilan". Od mlađanog, tek hirotonisanog vladike to je bilo više nego hrabro, tim pre što su mu pogledi mitropolita Stratimirovića na Vukov angažman morali biti poznati. No, kad je Miloš u svome pismu prebacio Njegošu da dozvoljava Vuku da u Crnoj Gori širi otrov svoje "sekte" koja "odvodi od pravoslavija i prevodi k rimokatoličanstvu", Njegoš je procenio da nije u političkom interesu Crne Gore da se zbog Vuka sukobi sa državnim vrhom Srbije i Srpske pravoslavne, kao i Ruske pravoslavne crkve. Stoga je Milošu odgovorio na pismo o Vuku tek u januaru 1837. u kome ga u diplomatskom tonu obaveštava da bi se veoma radovao ukoliko bi se među Slavonosrbima ustanovilo jedinstveno pravilo za štampanje. Miloševo iskustvo i politika su učinili svoje. Vuk je izgubio Njegoša kao političara i vladiku koji ga je podržavao, iako ga je zadržao kao prijatelja. Cena sukoba sa Milošem je bila skuplja nego što je on pretpostavljao. Njegoš je čak kasnije iskreno napisao Vuku da ne može ponoviti svoju podršku u pogledu prihvatanja Vukovog prevoda Novog zavjeta, ali da bi "veoma rad bio da se nije opolčila srpska jerarhija".

Autor: novosti.rs