Njegova poslednja želja nije ispunjena

Na današnji dan 1811. godine u Beogradu je preminuo Dositej Obradović, srpski prosvetitelj, osnivač Velike škole i prvi ministar prosvete Srbije.

Rođen je kao Dimitrije Obradović između 1739. i 1742. godine u Čakovu kod Temišvara, a kako je još u detinjstvo ostao bez roditelja, računa o njemu vodio je tetak koji je rano primetio da se dete zanima za knjigu i hteo je da ga sprema za sveštenika. Ipak, kada je saznao da Dimitrije planira bekstvo sa jednim kaluđerom u Visoke Dečane, tada u Osmanskom carstvu, dao ga je na zanat.

Knjige, braćo, knjige! A ne zvona i praporci!

Zbog ovog citata mnogi danas doživljavaju Dositeja kao protivnika crkve i religije, što on nikada nije bio. Mada je napustio manastir Hopovo i postao protivnik klerikalizma, nikada se nije odrekao vere. Po dolasku u Beograd u vreme Prvog srpskog ustanka, Dositej je od Praviteljstvujuščeg sovjeta serbskog dobio jednu kuću, a on je od nje napravio prvu beogradsku bogosloviju. Njegova želja bila je da bude sahranjen u monaškoj rizi, budući da je do kraja života zadržao i svoje monaško ime - Dositej.

Prilikom upisivanja studija filozofije u Lajpcigu, Dositej je morao navesti ime države ili regije u Evropi iz koje dolazi. On je u toj rubrici upisao - Servianus (Srbija), premda Srbija tada nije postojala i nalazila se pod osmanskom okupacijom, a ni sam Dositej nikada nije bio u njoj.

Dositej je kao svoju poslednju želju zatražio da bude sahranjen pored Hajdučke česme u Košutnjaku. Nažalost, želja mu nije ispunjena, a on danas počiva u porti Saborne crkve u Beogradu, pored Vuka Karadžića.

Autor: redportal.rs