Prikazani delovi Evrope najviše izloženi riziku od zemljotresa

Kako prenosi portal Mondo, Tursku i Siriju pogodio je niz razornih zemljotresa od kojih je najjači bio magnitude 7,8 stepeni Rihtera. Stručnoj javnosti je već neko vreme poznato da se ovo područje nalazi u crvenoj zoni što se tiče zemljotresa jer se tu spajaju dve tektonske ploče, Anadolijska i Arabijska.

Smrtonosni zemljotresi nisu tako česti u Evropi ali se snažni potresi dešavaju relativno često. Među najugroženijim delovima Evrope su Italija, Balkan, Grčka, Bugarska, Rumunija, ali i evropski deo Turske. Istraživači u projektu SHARE 2014. godine napravili su mapu koja prikazuje delove Evrope koji su u visokom riziku od zemljotresa. Koristili su podatke iz više od 30.000 zemljotresa magnitude veće ili jednake 3,5 na Rihterovoj skali koji su se desili u Evropi.

Evropska mapa seizmičke opasnosti prikazuje seizmičko kretanje tla za koje se očekuje da će se desiti sa verovatnoćom odstupanja od 10 odsto tokom narednih 50 godina. Plavo-zelene boje označavaju oblasti u kojima je opasnost od zemljotresa relativno niska, žuta i narandžasta boja označavaju područja umerene opasnosti, a crvene boje označavaju područja visoke opasnosti.

Najveći zemljotresi u Evropi se uglavnom dešavaju na tektonskim rasednim linijama, koje se protežu od Islanda na severozapadu Evrope, koji se nalazi na srednjem atlantskom grebenu, do severnoanadolske zone raseda u Turskoj na jugoistoku.

Kako je izjavila Ana Mladenović sa Rudarsko geološkog fakulteta:

Ta seizmološka mapa Evrope koja je napravljena 2014. godine rađena prvenstveno na osnovu prethodnih zemljotresa, to je dobar pokazatelj gde se u budućnosti mogu očekivati zemljotresi, ali ne mora biti 100 odsto sigurno tako. U suštini u tom delu Evrope, na severu, nema puno aktivnih raseda sem na Islandu, pa zato to područje i nije u velikom riziku od snažnih, ali ni slabijih seizmoloških aktivnosti, odnosno zemljotresa.

Ona objašnjava da je veći deo evropskog kopna obuhvaćen Evroazijskom pločom koja se uglavnom kreće ka susednoj afričkoj ploči na jugu, Anadolskom mikropločom na jugoistoku i Severnoameričkom pločom na zapadu. Postoji nekoliko drugih mikroploča između Evrope i Afrike, koje izazivaju seizmičku aktivnost, posebno u regionu Sredozemnog mora.

Kako je dalje navela:

Oblast Vranča u Rumuniji je posebno poznata po seizmološkoj aktivnosti. To je stara zona gde se jedna tektonska zona podvlači pod drugu i tako dolazi do zemljotresa. Tektonski pokreti Jadranske i Dinaridske ploče prenose se na unutrašnjost Balkana. Zapamtili smo zemljotrese koji su pogodili Mionicu, Kraljevo i Valjevo 1999. godne.
To ne može tek tako da se desi. Neće biti snažnijih zemljotresa nego što ih je bilo pre. Kod nas su delovi Zapadne Morave, Kraljeva, Valjeva, Trstenika i Paraćina jedni od onih koji su u najvećem riziku od zemljotresa.

Najveći zemljotres poslednjih godina u široj Evropi bio je zemljotres magnitude 7,6 koji se dogodio 17. avgusta 1999. godine u Derinčeu u Turskoj, manje od 100 kilometara jugoistočno od Istanbula. Poginulo je više od 17.100, a povređeno više od 45.000 ljudi. Takođe je izazvao i cunami koji je ubio 155 ljudi.

Autor: Mondo.rs