Ljubav je kada nam je sve na svetu blisko. Prvo se bunimo protiv oca, zatim protiv majke, a kad dobijemo mi decu, potpuno isto, iste greške pravimo - govorio je Jerotić.

Jedna od teza je da se dete rađa kao prazna tabla na koju roditelji upisuju sve osobine i sklonosti, međutim, jedna druga struja, kojoj je bio naklonjeniji i naš čuveni psihijatar Vladeta Jerotić, veruje da se dete ipak rađa sa određenom osnovom, na koju roditelji – svojom ljubavlju – usmeravaju i nadograđuju.

Savremeno mišljenje zapadnih psihologa dobrim delom jeste da se svako novorođenče ne rađa kao tabula raza – neispisana tabla, nego sa klicom dobra i zla, i to je meni veoma prihvatljivo. Naravno, tu genetika igra važnu ulogu. Dobro i zlo zajedno su, a poreklo zla ne znamo dovoljno.

Dakle, ne znamo dovoljno poreklo zla, ali postoji dobro. U čoveku postoji dobro. Pozvao sam se na savremene psihologe i na tu klicu dobra i zla koja je prisutna kod novorođenčeta. I sad počinje značaj roditelja! Koliko će roditelji uspeti da dobru klicu razviju. Jer, te dve klice nisu podjednake.

Dete do kraja treće godine je upijajući um, kao sunđer je. Koliko bi samo trebalo da se otac i majka tada vole najviše! I da tako bude pet, pa posle neka bude malo i prepirki, ali prvih tri do pet godina, i zbog deteta i zbog sebe, da dete vidi, upije ljubav oca i majke. Ostaće skript, pa će tražiti u svome braku da ponove ono što su doživeli prvih tri do pet godina, i dobro i loše!

Ne znam da li je ijedan čovek u stanju da voli ako nije bio voljen. Ili, na drugi način, koliko smo i sa kakvom snagom u detinjstvu bili voljeni, toliko i mi volimo druge - govorio je čuveni srpski neuropsihijatar.

Autor: RedPortal