U intervjuu za Redportal.rs Bojana je otkrila kako je kao Obeliks i ona upala u bure, ali bure puno modne inspiracije, kao i da su ključ uspeha težak rad, doslednost i iskrenost 🔑

Bojana Mutić je inspracija mnogim ženama u našem regionu, kako zbog svog iskrenog mišljenja i modnih saveta tako i svojom životnom pričom. 💬 Ali pre svega toga, Bojana je supruga i posvećena majka, koja je, pored ozbiljnog zadatka koji joj je život dao, našla priliku da radi lep i dinamičan posao. 🤗

U intervjuu za Redportal.rs Bojana je otkrila kako je kao Obeliks i ona upala u bure, ali bure puno modne inspiracije, kao i da su ključ uspeha težak rad, doslednost i iskrenost. 🔑 Žena koja stoji iza stranice @modaitakoto smatra da odelo ne čini čoveka, ali da loš izbor odeće govori vrlo važnu stvar o određenoj osobi, te da adekvatan izbor odeće i te kako čini čoveka. 👗

View this post on Instagram

A post shared by Bojana Mutić (@modaitakoto)

IZVOR: IG / @modaitakoto

Veliku popularnost si stekla kao blogerka koja kroz svoj blog Moda i tako to. Sa pratiocima diskutuješ na temu mode, kozmetike, hrane i recepata. 👗💄🍟 Kako si počela da pišeš blog? 💻🤔

U suštini, nikada nisam počela da pišem blog, niti je moja stranica otvorena sa tom namerom da bude blog, niti da postane ovo što je danas. Ja sam pre 4-5 godina, s obzirom na okolnosti u kojima sam se našla ‒ da sam bila primorana da provodim u kući 24 sata dnevno sa decom ‒ odlučila da pišem na raznorazne teme koje me zanimaju. Pisala sam, uglavnom, uslovno rečeno, tekstove na svom privatnom Fejsbuk profilu. Nakon toga je sa mnom kontaktirala urednica jednog ženskog portala, da te svoje tekstove preinačim u odgovarajući članak za njihov portal, što sam i učinila. Posle toga su ubrzo sa mnom počeli da kontaktiraju i drugi lokalni portali, banjalučki uglavnom.
Osnovala sam Fejsbuk stranicu Moda i tako to sa namerom da tu šerujem linkove ka tim tekstovima i članke koje sam pisala za druge portale, bez ikakve namere da to bude nešto drugo. U određenom momentu sam shvatila da je šteta da stranica, uslovno rečeno, zjapi prazna u prostoru između tih mojih članaka, koje nisam baš pisala tako često, možda nekoliko mesečno. Onda sam počela da objavljujem neke rendum lepe sadržaje, da kažem modne fotografije, recepte, bilo šta što se meni učinilo interesantno.

Da li je moda uvek bila sfera tvog interesovanja? 👗👠

Jeste, da, otkad znam za sebe. Otkad imam pojam o sebi, imam pojam i o modi. Verovatno kao i sve curice, obožavala sam slikovnice, knjige i časopise. Izrezivala sam i uništavala kojekakve mamine lepe materijale i zavese. Stalno sam nešto šila, prekrajala, plela, oblačila i šminkala lutkice, kao i sve devojčice. Eto, kod mene je to bilo izraženo u maloj većoj meri nego što je normalno. 😂

Koji je tvoj ključ za uspeh i tako veliki broj onih koji te vole i prate ono što radiš? 🗝️🤗

Iskreno, ne znam odgovor na to pitanje. Uvek se zbunim kad me to neko pita zato što svi očekuju da imam neku čarobnu formulu koju ću sad da izbacim, koju svi mogu da primene i da postanu uspešni. Ta formula ne postoji. Jedino što mogu reći, što radim, jeste da radim 20 sati dnevno. Pretpostavljam da to niko ne želi jer to nije formula za uspeh. To je rudarenje, težak i ozbiljan rad, i posvećenost. Jedino što mogu reći je da ključ za bilo kakav uspeh jeste to da radite puno i svaki dan, bez izuzetka. Ne smete sebi da dozvolite, bar ne ja u svom slučaju, da imate loš dan, da kažete da nešto ne možete, da danas niste raspoloženi, da vas boli glava, da ste prehlađeni, da imate temperaturu. Radim i kad sam u bolnici, bilo zbog sebe bilo zbog dece.
Ne znam šta bi se moralo desiti, ali ne postoji okolnost koja bi mene sprečila da obavim zadatke koji su mi zadani. Možda da me pregazi voz. 😂 Ali verovatno bih se u tom slučaju snašla nekako, da nešto završim. To je moj ključ uspeha ‒ da puno radim i da budem potpuno iskrena u svemu što radim, jer to je, u stvari, najlakše. Za bilo šta drugo, pokušaj da glumite da ste nešto drugo ili da lažete u nečemu što promovišete ili pokazujete, potreban je određeni trud i napor, i onda bi bilo nemoguće sve uraditi. A kad sve radite, onako po difoltu i govorite prvo što vam padne na pamet i pišete prvo što vam padne na pamet bez ikakve cenzure i ulepšavanja, onda stvari teku brzo i lako. Ne bih gomilu posla stigla završiti da nešto ulepšavam i korigujem. Sve je prosto tako kako jeste. Svela bih to na kraju na neke 3 stvari: težak rad, doslednost i iskrenost. 😏
View this post on Instagram

A post shared by Bojana Mutić (@modaitakoto)

IZVOR: IG / @modaitakoto

Koji je tvoj izvor modne inspiracije? 🎀

Nemam izvor svoje inspiracije. 😂 Ne znam. Ne želim da zvuči arogantno, niti nadobudno, prosto, sama sam svoj izvor modne inspiracije. Inspirisana sam sama od sebe. Kao Asteriks ili Obeliks. Ko je upao kad je bio mali u ono neko bure sa napitkom 😂, pa mu posle toga ne treba taj napitak, za razliku od svih ostalih? E tako sam ja, kada sam bila mala, upala u neko bure sa modnom inspiracijom, pa mi ne treba nikakav dodatni izvor.

Po tvom mišljenju, šta svaka žena treba da ima u svom ormaru? 👩🤔

Svaka žena treba da ima što više stvari u svom ormaru. 😂 Šalim se. 😅 To je, naravno, suprotno od onoga što svaka žena želi da čuje. Mislim da odgovor na ovo pitanje znaju sve žene starije od 5 godina. Ako bismo to sveli na neki must have, to je svakako bela košulja, crni sako, crne pantalone, mala crna haljina, bele patike, crne mokasine, kamel baloner, kaput, farmerke i trenerka. To je ono što morate. Sve ostalo je nadogradnja. Ja sam za to da uvek nadograđujete. Svaki dan. Sve više. 😅

Da li bacaš svoje krpice kada ti dosade, postanu male ili jednostavno izađu iz mode? 🥴😏

Ne, nažalost. Imam tu neku bolest skupljanja i kolekcionarstva, iako sam nekoliko puta do sada pravila blog sale, u smislu da sam prodavala neke svoje stvari koje mi iz nekog razloga više ne odgovaraju. Mnogo toga sam i poklanjala, ali uglavnom sve čuvam jer sam emotivno vezana za većinu tih stvari zato što za svaku znam zašto i zbog čega sam je kupila, kada sam je kupila, i sa kim, koliko sam je platila. Jednostavno me za svaku tu stvar veže neko osećanje i uspomene. Samo one stvari koje sam baš bez veze kupila, eto tako u nekom ludilu nekih sniženja, pa „daj ajde kao samo ponesi”. Eto, to je neka potrošna roba koje se zaista jesam u nekom momentu rešila na način da to poklonim dalje ili preprodam. Ali u suštini, baš imam problem sa tim skupljanjem i taloženjem 😅 To je ogromna količina stvari, ali kao što rekoh, to su moje uspomene, kao fotografije. Toliko su mi važne i zato to sve čuvam. 😂

Da li odelo čini čoveka? 🧥👔

Svi znamo da odelo ne čini čoveka, ali odelo je jedan vrlo važan deo naše ličnosti, kao i svi drugi naši segmenti ponašanja. Na kraju krajeva, predstavlja jednu važnu komunikacionu stavku i vrlo bitnu informaciju koju dajemo o sebi drugima jer ljudi ne znaju kakve smo mi osobe. Oni prvo nas vide. To je važan deo neverbalne komunikacije, jednako kao i naša gestikulacija, ponašanje itd. Tako da, odelo je vrlo važan segment i volela bih da ljudi malo više pažnje posvećuju važnosti oblačanja, prikladnog oblačenja pre svega, s obzirom da mi se čini da je u potpunosti upravo trend zamenio funkciju.
Svi se trude da budu u trendu bez obzira da li im taj trend odgovara, da li odgovara prilici koju posećuju, da li odgovara njihovim godinama, građi, obliku tela itd. Loš izbor odeće govori vrlo važnu stvar o određenoj osobi, i u tom pogledu možemo reći da adekvatan izbor odeće i te kako čini čoveka, i te kako daje vrlo važnu informaciju o toj osobi, podjednako kao jako loš izbor. Smatram da odelo na neki način čini veoma važan deo prezentacije i naše predstave koju drugima dajemo o sebi, kao i poruku koju drugim ljudima šaljemo o sebi načinom na koji se oblačimo.
View this post on Instagram

A post shared by Bojana Mutić (@modaitakoto)

IZVOR: IG / @modaitakoto

Da li su nam nametnuti standardi lepote i života? 😵

Smatram da glagol „nametnuti” možemo da primenimo do tinejdžerskog doba neke osobe, a da nakon toga jedna izgrađena, odrasla i samosvesna osoba nije neko kome može biti bilo šta nametnuto. Ukoliko određena odrasla osoba sebe smatra žrtvom nametanja određenih standarda u bilo kom segmentu života, onda je kriva samo ta osoba ili njeni roditelji. Nepravedno se optužuju i mediji, a na kraju krajeva, i blogeri i influenseri za postavljanje određenih standarda i ideala zbog kojih se drugih osećaju loše. Smatram da nijedna prisebna, normalna i odrasla osoba ne može da se oseća ugroženom, niti da je na bilo koji način zavaravaju i obeshrabruju kojekakvi standardi. To možda kada ste beba, pa vas onda neko može pokolebati. Uopšte ne mogu pričati ni o kakvim nametanjima bilo čega, pa ni standarda lepote i života kod odraslih i izgrađenih osoba.
Tako da misilim da nisu nametnuti. Mislim da je do osoba. Da li ste vi dozvolili da vam nešto bude nametnuto ili ne? Ne znam ko meni, za bilo šta na svetu, može da kaže da je nešto standard i da tako treba. Sve je stvar isključivo svake individue. I reč „standard” može da prođe samo kod onih koji ne znaju šta je njihov lični standard.

Tvoj život nije samo glamur. Odakle izvlačiš snagu u sebi, i kako si uspela da zadržiš tako pozitivan stav? 💪🏻🤩😎

Moj život je sve samo ne glamur. 😅 Jednostavno, kada ste u situaciju u kojoj sam ja, na dnu i da ne može gore, vi nemate kud nego ka gore. Nemate kud nego ustati i uspraviti se jer gore ne može. Ne možete sebi da priuštite luksuz kao kad imate neke običnjačke 😅, jednostavne životne probleme. Da priuštite lukusuz neke kuknjave ili mogućnosti da kažete da vam nije dobro i da ne možete sa tim da se nosite, da dižete ruke od svega, da se prenemažete svaki dan, ceo dan, ne. Kada 2 živa bića zavise od vas, na način da njihovi životi doslovce zavise od vaše prisebnosti 24 sata dnevno, vi ne možete sebi da dozvolite da budete negativni, niti jedan jedini dan da kažete da nešto ne možete. Unazad 10 godina ni jedan jedini dan nisam bila bolesna ili rekla da me nešto boli ili da nešto ne mogu iz prostog razloga što to sebi ne mogu da priuštim. To nije pozitivan stav. To je jedan jedini mogući stav koji možete da imate kad vam život dodeli tako ozbiljan zadatak i odgovornost.

Ovim poslom se baviš isključivo sredom. 📅 Kako izgleda taj dan u odnosu na ostale dane? ☀️🌙

To sada više nije sreda, to je sada četvrtak. 😂 Sreda mi je u sedmici dolazila nekako prerano, s obzirom da meni svaki dan služi za nešto. Organizovana sam u sekund. Sve mi je našpanovano u minut i sekund, sve moram da radim kao u fabrici na traci, kao u vojsci bez sekunde odstupanja. Ako neki zadatak ne izvršim na vreme, sve se kao domine sruši. Ta disciplina i minutaža je vrlo važna. U sedmici sam odvojila taj jedan dan, sada četvrtak, za snimanje, iz razloga što celi ponedeljak provedem odgovarajući na mejlove i poruke. Bukvalno, ceo dan provedem na telefonu. Obavim preko 100 telefonskih poziva. Ponedeljak mi prođe u tome. Već u noć sa ponedeljka na utorak moram da počnem da spremam tekstove i postove zas stranicu. Od utorka počinju objave i već u utorak se moram spremati za snimanje, koje mi je u sredu. To mi je nekako dolazilo prebrzo. Zato sam sebi ostavila utorak za pisanje. Takođe, sreda za pisanje, montiranje, planiranje i spremanje za snimanje u četvrtak. Taj dan u odnosu na ostale dane izgleda tako što taj dan izlazim iz kuće 😂, pa sam sva srećna što ugledam nebo. 😏
Ljudi koji vode normalne živote i koji izlaze svaki dan nisu uopšte svesni kako to izgleda kad ste zatvoreni i kada stvarno nemate mogućnost da izađete iz kuće kada vi želite. Ne mogu ni do prodavnice, ni neke obične stvari obaviti. Jednostavno ne mogu da napustim stan, moram da budem tu i da brinem o deci 24 sata dnevno, bez obzira na pomoć od supruga, ponekad i neke tete koja naiđe. Jednostavno, moram da budem prisutna tu, non-stop. Za mene je svaki izlazak iz kuće kao odlazak u Diznilend, iskreno. U suštini, vrlo sam srećna zato što radim nešto korisno i lepo, pritom je to jako lep i dinamičan posao. Moram reći samo da je sada već, zbog obima posla, taj moj „hobi” ili nešto što mi je iz početka bilo lepo i razonoda, sada postalo veliki teret i obaveza. Mogu reći, da sam sebi sad natovarila jedan težak zadatak. 😅 Ali tako je ‒ kako je. Pokušavam sa tim da se izborim i da ne odbacim priliku koja mi je pružena da, između ostalog, zaradim novac, koji mi je vrlo neophodan da bih mogla svojoj deci da obezbedim sve što im je potrebno. Na kraju krajeva, i sebi, s obzirom na to da imam ozbiljne prohteve. 😂
Taj jedan dan izgleda vrlo lepo, samo kada ne bi bio tako naporan. U taj jedan dan strpam nekih 5-6 različitih snimanja, koja se sada odvijaju i na razliitim lokacijama i mestima, počevši od salona nameštaja i automobila, klinika, kozmetičkih tretamana i salona, butika, trgovina i frizeraja. I na svakom mestu pričam nešto drugo, o nekim drugm prozivodima, preparatima i uslugama. Tu je i priprema celokupnih scenarija, potpuno drugih autfita, frizure i mejkapa. Kao da snimate 5 raličitih filmova jednog istog dana. Izuzetno je naporno, i psihički i fizički, ali sama sam se u to uvalila. 😂 Nadam se da ću da izdržim još neki period dok ne ispunim sebi svoj san da napravim kuću. Kada se to desi, onda ću malo, nadam se, da o'ladim. 😅😏

Tvoje kutak za odmor? 📚🎶

Moj kutak za odmor je fotelja. Velika, moja, u kojoj čitam knjige i gledam Netfliks.
View this post on Instagram

A post shared by Bojana Mutić (@modaitakoto)

IZVOR: IG / @modaitakoto

Da li smatraš da se sve dešava sa razlogom? 🤔🤔

Kada bih rekla da smatram da se sve dešava sa razlogom, to bi onda značilo da opravdavam činjenicu da imam dvoje teško bolesne dece, i na kraju krajeva, da postoji i jedno bolesno dete na svetu, jer bi to značilo da su ta deca bolesna iz nekog razloga. Koji to uopšte može biti razlog u univerzumu, u svemiru, na svetu, da nekom detetu, bilo kojem detetu na svetu, bude dodeljena neka bolest? Tako da mislim da se puno stvari, nažalost, dešava bez ikakvog razloga, i na to pitanje verovatno nikad niko neće dobiti odgovor. Zapravo, moje pitanje je „Zašto se neke stvari dešavaju?” jer razloga da se one dese baš nikakvog nema. Baš niko nema nikakve koristi od toga da se tako ružne stvari dese. Zato ne smatram da se išta dešava sa razlogom.

Koje je tvoje svetlo na kraju tunela u celoj ovoj priči? 💡

Nemam svetlo na kraju tunela. Na kraju mog tunela je mrak i ambis, ako bismo se bavili tom simbolikom. U tom je tunelu zaista mrak celim putem, ali eto, recimo, u ruci nosim neku lampu i mlatim njom 😅. Trudim se da svaki dan bude, što je moguće, sjajniji i ispunjeniji, da dam svoj maksimum i više od maksimuma, da iskoristim svaki dan i svaki minut što je moguće više i bolje. Najstrašnije mi je uludo i suludo provedeno vreme. Uvek se čudim ljudima koji tako olako bacaju svoje slobodno vreme i mogućnosti koje imaju, a koje su daleko, daleko veće nego moje, s obzirom da sam ja skoro pa zatvorena u stanu. A ljudi koji imaju svu slobodu da rade šta hoće i kad hoće tako uludo i uglupo provode svoje dane, da je to prava šteta.
Mislim da i manje svetla na kraju tunela nije uslov da ne funkcionišete. Bitno je da budete sami svoja lampica. 😏😏
View this post on Instagram

A post shared by Bojana Mutić (@modaitakoto)

IZVOR: IG / @modaitakoto

Autor: Vanja Beković

#Bojana Mutić

#Moda i Tako To

#RED intervju

#intervju