Zima dolazi sa Đurđicem, a odlazi sa Đurđevdanom. 😎

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave prenos moštiju Svetog Đorđa iz Nikomidije u Lidu u narodu poznatiji kao Đurđic.

Pretpostavlja se da je rođen 280. godine u okolini Kapadokije i da mu je porodica bila veoma imućna.

Kada je Đorđe bio mali, otac mu je poginuo kao vojnik rimske legije. Po očevoj smrti, majka i on se sele u Palestinu na imanje majčne rodbine koja je bila imućna, pa je on dobio, za ono vreme, veoma dobro obrazovanje. Zbog ličnih sposobnosti car Dioklecijan ga unapređuje u čin komite tj. vojvode.

Kada je počeo nemilosrdan progon hrišćana po celoj zemlji, Đorđe deli svu svoju imovinu u okolini Kapadokije deli siromašnima i oslobodivši svoje robove, isto je uradio i sa imanjem u Palestini.

Pošto je car Dioklecijan progonio hrišćane, na jednom od sastanaka istupio je Đorđe rekavši caru da je i on hrišćanin. Nakon tog priznanja, car je naredio da ga zatvore u tamnicu. Po carevom naređenju, vojnici su položili Đorđa na zemlju, zabili mu noge u klade, a na grudi mu postavili veliki, teški kamen. Tako pritisnut, u velikim bolovima, dočekao je jutro. Tada ga je posetio car, ali Đorđe je i dalje odbijao da se odrekne svoje vere.

Dioklecijan naređuje da se donese veliki točak za mučenje, sa daskama prepunim velikih eksera, udica, noževa, mačeva. Vezan za takav točak dok se točak sa njim okretao, to je trajalo dok mu celo telo nije bilo u ranama. Sa točka su ga odvezali, misleći da je mrtav. Kada su se uverili da nije mrtav, car naređuje da Đorđa zakopaju u negašeni kreč tako da mu je samo glava bila van zemlje, i da ga tako ostave 3 dana da bi sagoreo. Nakon 3 dana, kada su ga otkopali videli su da je i dalje živ.

Car iznerviran stalnim neuspesima, odlučuje da pozove najvećeg maga Rimskog carstva, po imenu Atanasije, da pripremi dva napitka: jedan, od koga bi Đorđe trebalo da se pokori caru, a drugi smrtonosan. Dioklecijan naređuje da silom napoje Đorđa prvim napitkom, a pošto se Đorđe i dalje nije pokoravao, onda naredi da mu se da i smrtonosni napitak, ali je Đorđe opet preživeo. Poslednji dan života Đorđa je bio 6. maj 303. a kao način umorenja je izabrano gubilište. Pre nego što je pogubljen Đorđe se pomolio. Zatim je Đorđe položio svoju glavu na panj gde mu je glava odrubljena. Sveti Đorđe je proglašen za sveca 494. od strane pape Gelazija I.

U našoj tradiciji za ovaj praznik postoje razni običaji kao na primer da dani od Đurđica do Svetoga Mrate nazivaju se Mratinci ili Vučiji dani jer je Sveti Mrata zaštitnik vukova. U ovim danima ne prede se vuna i ništa se ne pere, a do Svetog Mrate se ništa daje iz kuće. Žene ne bi trebalo da rade ručne poslove.

Prema narodnom verovanju zima dolazi sa Đurđicem, a odlazi sa Đurđevdanom.

IZVOR: YT / БИСЕРИ ПРАВОСЛАВЉА

Autor: Redportal.rs

#Sveti Đorđe

#spc

#đurđic