Upotreba fosilnih goriva, uz masovno uništavanje šuma, nesumnjivo je jedan od razloga globalnog otopljenja, što dalje dovodi do niza opasnih posledica

Globalna energetska kriza i moguća neizvesnost koju ona neminovno nosi, posebno imajući u vidu da rast cena energenata, odmah dovodi do opšte nestabilnosti i porasta cena i svih drugih roba, ponovo je aktuelizovala razmišljanje o širem korišćenju atomske energije.

Takođe, iskustvo je pokazalo i da je atomska energija ekološki najmanje štetna.

Upotreba fosilnih goriva, uz masovno uništavanje šuma, nesumnjivo je jedan od razloga globalnog otopljenja, što dalje dovodi do niza opasnih posledica.

Tokom Samitu o klimi COP26 u Glazgovu predsednik Srbije Aleksandar Vučić je pomenuo pitanje nuklearnih elektrana, uz konstataciju da je reč o čistoj energiji, napomenuvši pritom i prateći problem nuklearnog otpada.

Foto: Tanjug AP/Christopher Furlong

Predsednik je tada pominjao i mogućnost da Srbija kupi određeni vlasnički udeo u mađarskoj nuklearki Pakš. Te da su mogući razgovori i s drugim susedima koji imaju nuklerane elektrane, na sličnu temu.

Tokom vanrednog sastanka Saveta ministra energetike EU, 26. oktobra ove godine, takođe je naglašeno da će obnovljivi izvori i neklearna energija doprineti energetskoj nezavisnosti i zelenim i klimastkim ciljevima EU.

Prema raspoloživim podacima, trenutno su širom sveta aktivne 443 nuklearne elektrane, pritom je poznato da su u toku pripreme za gradnju približno još stotinu objekata te vrste.

U neposrednom okruženju Srbije postoji niz nuklearnih elektrana, u zemljama poput Rumunije, Mađarske i Bugarske. Negdašnja Jugoslavija je u Sloveniji, nedaleko od granice Hrvatske, takođe imala elektranu Krško, koja je aktivna i danas.

U Jugoslaviji je 1989. doneta zabrana dalje gradnje objekata ove vrste, što je, pored drugih, imalo za posledicu zanemarivanje školovanja stručnjaka.

Odbor za energetiku SANU prosledio je, međutim, Vladi Srbije tumačenje aktuelne energetske situacije u kojem se pored naglašavanja takozvanih održivih energetskih izvora, pominje i da korišćnje nukleane energije ne bi valjalo odbacivati apriori, te da postoje argumenti u prilog njenog korišćenja.

Foto: sanu.ac.rs/NZ

Nekadašnja Jugoslavija je još 1954. Imala nuklearni program, a Josip Broz Tito je sa Vilijem Brantom na Brionima 1971. dogovorio izgradnju nuklearnih centrala u Jugoslaviji.

Dve godine docnije započela je izgradnja nuklearne elektrane Krško u Sloveniji.

U bišoj SFRJ 1986. godine bio je raspisan i javni konkurs za izgradnju nuklearnih elektrana. Međutim, najvećim delom zbog tragedije u Černobilju, te kampanje koja je usledila u medijima, Skupština SFRJ je 1989. donela Zakon o zabrani izgradnje nuklearki.

Prema programu obelodanjenom 1986. u planu su bile četiri nuklearke koje je trebalo izgraditi do kraja 20. veka, a do 2025. SFRJ je trebalo da dobije 23 A-centrale, od kojih četiri u Dalju, zatim Viru, kod Kostolca, a lokacije su bile I Mladenovo i Bačka Palanka...

Usledila je velika kampanja u medijima koja je dovela do moratorijuma.

Granicama Srbije najbliže su nuklearne elektrane Kozloduj, a u toku su i radovi na elektrani Belene, u Bugarskoj, Krško u Sloveniji, Černe vode u Rumuniji i Pakš u Mađarskoj. Tu je i, nešto dalje, elektrana Jaslovske Bohunjice u Slovačkoj. Aktuelna su i proširenja postojećih kapaciteta te vrste, u Rumuniji, Bugarskoj i drugde.

U periodu od 1979. do 1990. na studijska i terenska istraživanja potencijalne lokacije elektarne kod Erduta na Dunavu, danas Hrvatska, na samoj granici sa Srbijom, koja su uključivala geofizička, geomehanička, hidrološka, hidrogeološka, seizmička ispitivanja, potrošeno je približno 30 miliona dolara.

Foto: Pixabay.com/distelAPPArath / Markus Distelrath

Istraživanja su vođena na osnovu preporuka Međunarodne agencije za atomsku energiju, s kojom je tadašnja Jugoslavija blisko surađivala.

Dobijeni rezulatati procenjeni su kao "odlični" i konstatovano je da je Erdut, po mišljenju tadašnjih stručnjaka, odgovarajuća lokacija za gradnju nuklearne elektrane.

Planirano je da nuklearna elektrana kod Erduta ima snagu od 4.000 megavata, što je gotovo 6 puta više od Krškog. Ta ideja aktuelnizovana je i 2008.

Rast potrošnje energije sastavni je deo opšteg ekonomskog uspona i otuda, kako jasno uočavaju i zvaničnici i stručnjaci, neizbežna je potraga za novim dugoročnijim i ekološki odgovornijim rešenjima.

Korišćnje A-energije u mirnodopske svrhe se, pored izuzetno visokih početnih troškova, pokazalo u krajnjem kao višestruko korisno.

A politička dimenzija je, takođe, očigledna i iskustvo nas uči da su zemlje koje poseduju energetsku postojanost te vrste, ne samo stabilnije, nego su očigledno i manje izložene političkim pritiscima velikih sila.

Autor: Tanjug

#Nuklearna energija

#Srbija

#erdut

#krško

#nuklearne elektrane