Pojava je delom uzrokovana pojačanim dotokom voda visokog saliniteta iz Levanta i Jonskog mora, a delom zbog procesa u samom Jadranu

Hrvatski tim naučnika je u saradnji s italijanskim kolegama objavio najnovije rezultate istraživanja koji ukazuju na dosad nezabilježene vrijednosti saliniteta Jadrana, objavio je Institut Ruđer Bošković.

Ovi rezultati objavljeni su u uglednom časopisu Frontiers in Marine Science, koji je rangiran u prvih deset posto časopisa u području biologije mora i voda.

U ovom interdisciplinarnom istraživanju, koje je predvodio dr sc. Hrvoje Mihanović s Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, a uz dr sc. Ivicu Vilibića s Instituta Ruđer Bošković, učestvovali su i istraživači sa splitskog i zagrebačkog Univerziteta te Nacionalnog instituta za okeanografiju i primijenjenu geofiziku u Italiji.

Kontinuitet okeanografskih merenja u Jadranu postoji od pedesetih godina, te se održao do današnjih dana na nekoliko klimatoloških profila u severnom i srednjem Jadranu. Krstarenja na profilu grad Rovinj - reka Po te na Palagruškom pragu se obavljaju mesečno do sezonski, te su bila temelj mnogim saznanjima iz okeanografije. Ovako dugački vremenski nizovi zapravo su retki u svetu te neprocenjivi u današnjoj eri klimatskih promena.

Tokom leta i jeseni 2017. godine upravo je u južnom Jadranu i na Palagruškom pragu zabeležena pojava izuzetno visokih vrednosti površinskog saliniteta (vrednosti saliniteta preko 39 promila). To je prvi put da su tako visoke vrednosti zabeležene u Jadranu, te su zahvatale površinu mora do dubine od tridesetak metara. Inače, ta pojava je uobičajena u mnogostruko slanijem i toplijem Levantu, gde se i stvara najslanija voda u Sredozemlju, tzv. Levantinska intermedijarna voda.

U oktobru 2017. godine salinitet u površinskom sloju na Palagruškom pragu dosegnuo je rekordne vrednosti, koje su bile više od 39,1 promil. Povrh toga, uz manje oscilacije, visok salinitet u prvih dvestotinak metara mora se zadržao u srednjem i južnom Jadranu sve do današnjih dana. Na primer, u ovom trenutku je salinitet u središnjem delu južnog Jadrana veći od 38,8 promila u celom vodenom stupcu, a uz površinu doseže i 39,15 promila. Navedeno saznanje je podstaklo hrvatske i italijanske istraživače da se detaljnije zabave prostornom i vremenskom ekstenzijom ove pojave.

Tokom istraživanja naučnici su analizirali brojne dostupne podatke. U analizi su obuhvaćeni podaci merenja brodskim multiparametarskim sondama, autonomnim vertikalno-uzorkojućim posmičnim plovcima (tzv. ARGO plovci), daljinski upravljanim okeanografskim podmornicama (tzv. glajderi), satelitima koji mere površinu nivoa mora, kao i podaci dobijeni okeanografskim modelom Sredozemlja koji asimilira satelitska i druga mjerenja te stoga daje najkvalitetniji prikaz trodimenzionalnih okeanografskih polja.

Analize koje je sproveo ovaj tim naučnika objasnile su razloge pojave voda ovako visokog saliniteta. Pojava je delom uzrokovana pojačanim dotokom voda visokog saliniteta iz Levanta i Jonskog mora, a delom zbog procesa u samom Jadranu.

Sami procesi se odvijaju na vremenskim skalama od nekoliko dana pa do desetak godina, a obuhvataju četiri ključna fenomena. Prvi se odnosi na tzv. Jadransko-jonsku bimodalnu oscilaciju, koja inače uzrokuje snažne oscilacije fizičkih i biogeokemijskih varijabla u Jadranu s periodom od 5 do 10 godina, a u posljednjih desetak godina uzrokuje izražen donos slanih i ultraoligotrofnih voda u Jadran. Drugi proces je vezan uz vrlo niske protoke reka do godinu dana pre pojave visokih površinskih saliniteta, uzrokovane manjkom padavina u širem području Jadrana.

Treći proces se odnosi na izražen dotok sunčeve energije na površinu mora tokom leta i rane jeseni, kada je vreme toplije od proseka i s malo vetra, odnosno sa slabo izraženim vertikalnim mešanjem u stupcu mora i raslojavanjem vodenog stupca na izrazito topliji površinski sloj i hladniji središnji i pridneni sloj. Posledično, četvrti proces uključuje izraženo isparavanje i gubitak vode s površine mora.

Autor: redportal.rs

#Jadran

#more

#salanitet