Čovek iza mita 🧐

Od antičkih tekstova do današnjih tv serija i filmova, predstave imperatora Nerona nikada nisu bile, da se najblaže izrazimo, u povoljnom svetlu. Poznat je po tome što je ubijao članove svoje porodice, kao i po tome što je započeo veliki požar u Rimu 64. godine p. n. e. u kome je ogroman deo grada nestao u plamenu. Da ne pominjemo "sitnije" stvari, poput teranja publike da sedi i sluša njegovo užasno pevanje itd.

Međutin, ponovno ispitivanje dokaza dovodi u pitanje ovako crni opis Nerona u istoriji.

Koliko god popularna predstava Nerona u javnosti, kao okrutnog, ludog i perverznog vladara starog Rima, izvori koji se bave njime su veoma pristrasni i nadasve nisu objektivni.

Neron je došao na vlast u Rimu 54. godine p. n. e, sa samo 17 godina. Nasledio je svog očuha Klaudija, koga Neron najverovatnije nije otrovao iako se često tako navodi.

Svi pisani izvori koji su nastali u decenijama nakon njegove smrti 68. godine p. n. e. predstavljaju ga kao oličenje zla i razvratne dekadencije. Rimski biograf Svetonije piše da je Neron sam sebe zabavljao tako što je šetao po gradu prerušen, ubadajući ljude noževima i bacajući njihova tela u kanalizaciju. Tacit, poznati istoričar i orator, opisuje kako je ubio svoju trudnu ženu Popeju Sabinu šutirajući je u stomak. Skoro svi ostali izvori opisuju neverovatni ekces luksuza u kome je živeo, kao i naravno veoma devijantni i enormno veliki seksualni apetit cara.

Ipak, svi pisani izvori koji opisuju cara u negativnom svetlu, kada ih analiziramo, vidimo da su koristili standardnu metodu šokantnih priča preko kojih su pumpali svoje političke ciljeve. Većina njih je politički pripadala republikancima (pobornicima Senata i Republike) i idealizovala je Republiku, koja je skrajnuta 80 godina pre vladavine Nerona. Pored toga, žestoko su bili protiv populističke vladavine jedne osobe nad celom državom. Njihov stav je još više bio antagonizovan i samim potezima Nerona koji je svoju moć bazirao na podršci običnih Rimljana umesto na tradicionalnoj eliti.

Zapravo Neron je u mnogim aspektima svoje vladavine činio dobre stvari za Rim. Reformisao je poreski sistem, pobošljao zalihe i dopremanje hrane u Rim, finansirao javne radove i organizovao spektakle poput trke kočija. Što se tiče požara u Rimu, u trenutku njegovog izbijanja car je bio više od 30 milja daleko od grada, a nakon katastrofe zdušno je radio na obnovi prestonice. Ipak, svejedno je okrivio hrišćanje za požar i sproveo je okrutne kazne na njima - spaljujući ih žive.

Ova reevaluacija nema za cilj da rehabilituje ili glorifikuje Nerona. Činjenica je da je ubio rođenu majku, i činjenica je da je njegova palata Domus Aurea bila neverovatno leglo luksuza i razvrata. Ali ipak, velika je razlika između toga da je neko serijski ubica i toga da živi u luksuzu koji je bio obavezan za Rim tog perioda.

Ogroman novac je cirkulisao Rimom Neronovog perioda, većina odaja Domus Aurea su bile svečane odaje za bankete - velike i luksuzne zabave, koje se očekuju od cara. Uključujući i gošćenje celog senata (između 300 i 500 ljudi).

Suočen sa posledicama svog burnog života i sa neoborivim tenzijama unutar same rimske vlade, Neron je izvršio samoubistvo sa 30 godina. Sa njegovom smrti završila se Julio-Klaudijevska dinastija i počeo je težak period građanskih sukoba i trke za moći poznat pod imenom godina 4 imperatora.

Autor: redportal.rs

#Antika

#Neron

#Razvrat

#istina

#luksuz

#mit

#rim

#seks