Savremeni čovek pred sobom ima mnoštvo izazova. Svi oni stapaju se u jedan cilj - pronalaženje sebe u smislu postojanja.

Misija Crkve je poziv na zajednicu. Savremeni čovek pred sobom ima mnoštvo izazova. Svi oni stapaju se u jedan cilj - pronalaženje sebe u smislu postojanja. Mnoge ponude su tu. Da li i Crkva ima svoju? Naravno.

Mora i u obavezi je da je ima jer sam Hristos je pozvao učenike na misiju Jevanđelja, misiju večnog života. Vreme u kojem živimo u korenu je izmenilo način komunikacije i funkcionisanja. Uzdrmalo je i potpuno preobratilo navike u nove sfere i novo polje. Sada se glas prenosi preko žice i talasa. Mladi su na društvenim mrežama. Pred Crkvom je nedvosmislen izazov, a to je - ili prihvatiti ili odbaciti moderne tehnologije u službi misije. Ako ih odbijemo, verovatno nikada nećemo dopreti do određenih duša koje traže Boga. Ako ih pak prihvatimo, moramo voditi računa o sledećem:

📍 Naša propoved mora biti jasna i tematski usaglašena.

📍 Jezik i način proiznošenja je neophodno prilagoditi onima koji slušaju i prate.

📍 Ne treba postavljati ultimatume tipa "mora se i tačka", već ponuditi slobodu u izboru.

📍 Istine vere treba izneti tako da one sačuvaju svu svoju dogmatsku suštinu neokrnjene, ali objasniti na koji način su značajne po naš konkretan život.

📍 Poštovati slobodu onih koji slušaju i kada je suprotstavljena onome što iznosimo.

📍 Nikada nemoj da svedočimo i da namećemo ljudima ono što sami ne držimo. Praktičan primer jeste post.

📍 Ukoliko je propoved na veb-polju, uvek naglašavajmo da je virtuelno polje za misionarenje, ali da sve ima smisla tek onda kada se pretoči u realnu zajednicu koja se nalazi u Crkvi i koja jeste Liturgija.

Naša propoved nije obaveza koju moramo da ispunimo, već priziv na apostolsko služenje. Više se ne radi o statistici na koju smo navikli, niti o izveštaju o učinku, već o pastirskom delu spasenja - apostolskoj misiji i odgovoru koji ćemo dati Gospodu. U tome ne sme da bude licemerja, proračunatosti i lenjosti! Samo sa verom, nadom i ljubavlju imaćemo napretka u delanju Duha, koji će svoj plod dati u večnosti, piše u propovedi igumana Dimitrija Plećevića na zvaničnom sajtu manastira Tumane.

Mesto na kome služimo kao bratstvo - u manastiru Tumane - primer je toga. Misija poziva u ime Božije kod svetitelja kao posrednika i prijatelja naših u Hristu. Priziv na živo liturgijsko učešće. Čaša vode i ratluk, reč utehe i pristup, koliko je to u gužvi moguće, otvaraju vrata Crkve.

Tumane nije mesto verskog turizma, već mesto liturgijskog života. Prelepo predanje o nastanku i trajanju ove svetinje u vremenu, kao i svedočanstvo o čudima svetitelja, putem savremenih tehnoloških dostignuća, prizvali su narod. A kada su ljudi došli, onda ih treba pozvati na ono što je pretežnije od svega - večno postojanje u zajednici sa Bogom i onima koji ga ljube. Stotine hiljada ljudi, stotine putira na ovom svetom mestu, velika sabranja u godišnjem krugu, o tome govore.

Bog će dati poslednju reč.

Autor: Dimitrije Plećević

#Dimitrije Plećević

#Pravoslavlje

#manastir tumane

#tumane