Poznati filmski režiser, koji je kasnije uticao na Hičkoka, Orsona Velsa, ali i na shvatanje SF žanra, takođe je imao "nečisto poreklo" za zemlju u kojoj je rođen.

Bila je 1933. godina, kada je proslavljeni reditelj iz Nemačke, Fric Lang, pozvan na razgovor kod ministra propagande Jozefa Gebelsa. Prirodno, nije mu bilo prijatno, jer je njegov zadnji film, Testament Dr. Mabusa (Das Testament des Dr. Mabuse) naišao na veliko negodovanje nacističke partije, do te mere da je bio zabranjen u Nemačkoj.

Drugi razlog zbog kojeg se Lang brinuo bio je vezan za njegovo poreklo. Naime, po majci je bio Jevrejin, što je svakako bilo dovoljno da se nađe na crnim listama nove vlasti. Činjenica da mu je majka promenila veru i pre no što se rodio nije pomagala previše. Svakako, od sastanka nije očekivao ništa dobro po sebe.

IZVOR: YT / Movieclips Classic Trailers

Međutim, razgovor je od samog početka bio srdačan s Gebelsove strane, do te mere da Lang nije baš shvatao o čemu se radi. Tada je, verovatno po prvi put čuo potvrdu nečega na šta je sumnjao sve vreme - njegov film Metropolis iz 1927. godine (Metropolis), je bio omiljen film Adolfa Hitlera, do te mere da se vođa Trećeg rajha identifikovao sa njegovim glavnim likom, Frederom.

Gebels nije bio ništa manje oduševljen tim filmom, a razlog je bio čisto ideološke prirode. Naime, u ovom Langovom ostvarenju glavna pouka je bila da su ljudi srednjeg sloja neophodni za upravljanje društvom, jer je radnička klasa, sklona boljševičkoj formi revolucije, potpuno bezumna (jer su zbog njene pobune u filmu svi zamalo stradali u poplavi) dok su ljudi sa kapitalističkog vrha, u kojima su nacisti videli aluziju na jevrejske lobije, sami po sebi bezosećajni i okrutni.

Verovatno osetivši da Lang gaji sve veći animozitet prema nacističkom režimu, ali svestan veličine njegovog talenta, Gebels mu je na tom sastanku izneo ponudu za koju je dobio punu podršku od samog Hitlera - nacistički vrh je Langa video kao čoveka koji bi trebalo da bude stalno zaposlen u Ministarstvu propagande, kako bi "doneo narodu pravi nacional-socijalistički film".

Lang je bio zatečen, ali nemački ministar je u svojoj nameri bio odlučan, pa mu je čak rekao da ga je moguće proglasiti "počasnim arijevcem".

- Gospodine Lang, mi odlučujemo o tome ko je Jevrejin, a ko nije - rekao je Gebels u jednom trenutku, pokušavajući da ga pridobije.

Foto: Wikipedia.org/National Archives and Records Administration

SLIKA: Jozef Gebels (u sredini), Herman Gering (levo) i Rudolf Hes (desno)

Lang je, po sopstvenom priznanju kasnije, rekao da se posle ove Gebelsove ponude "kupao u znoju", ali je po svoj prilici uspeo da ostane pribran. Gebelsu je samo odgovorio da je "veoma počastvovan ponudom", ali nije je eksplicitno prihvatio ni odbio. Ministar propagande je verovatno pomislio da se reditelj premišlja, a to je Lang po svoj prilici i želeo, kako bi dobio na vremenu.

Čim se vratio kući, rekao je kućepazitelju da ide za Francusku na par nedelja, i iste večeri je napustio Nemačku u koju se nije vraćao do pozne starosti, negde sedamdesetih godina prošlog veka. Svoju karijeru je, slično kao Marlen Ditrih, nastavio u Holivudu, u kom je snimio neke upečatljive trilere poput Skarletne ulice (Scarlet Street), prepoznatljive po zavodljivim i jako opasnim ženskim likovima.

IZVOR: YT / Cult Cinema Classics

Zanimljivo za naše prilike je da je Lang, na Beogradskom FEST-u 1971. odlikovan Ordenom jugoslovenske zastave sa zlatnim vencem, zajedno sa Čarlijem Čaplinom, Akirom Kurosavom, Džonom Fordom, Ingridom Bergmanom i mnogim drugim svetski poznatim stvaraocima, koji su generalno tih godina rado dolazili u Jugoslaviju, koja je u to vreme bila neka vrsta mosta između dva oštro suprotstavljena bloka zemalja.

Ovaj legendarni reditelj, iz čijeg uticaja su nastali i mnogi filmovi koje danas znamo kao savremene hitove, poput Matriksa (The Matrix), Uništitelja (Demolition Man), japanskih kultnih ostvarenja poput Akire (Akira) ili bilo kog mračnog trilera, je oduvek važio za ženskaroša i čoveka s kojim je bilo teško raditi. Ipak, i kao takav, ostavio je neizbriv trag u svetskoj kinematografiji, a i ostao upamćen kao jedan od prvih ljudi koji su se otvoreno surpotstavili nacistima.

Autor: Marko Radovanović