Teorija uzajamnog raspoznavanja 🧐

Nova istraživanja sa Univerziteta Mančester predlažu da se koristi strategija koja je u vezi sa konceptom "teorije igara" da bi se najefikasnije maksimizovao potencijal potrage za inteligentnim životom u svemiru.

Ako napredne vanzemaljske civilizacije zaista postoje u našoj galaksiji, koje pokušavaju da stupe sa nama u kontakt, koji bi nama najbolji način bio da ih pronađemo? Upravo ovo pitanje predstavlja najveći izazov astronoma koji su deo projekta SETI (Search for Extraterrestrial Inteligence, odnosno Potraga za vanzemaljskom inteligencijom). Nov članak, koji je izašao u The Astronomical Journal, autora Džodrela Banka (astrofizičar) i doktora Emona Kernisa predlaže novu strategiju baziranu na teoriji igara, koja bi mogla da promeni i preokrene male šanse za pronalazak inteligencije među zvezdama, i to u našu korist.

Program SETI uglavnom koristi jedan od 2 moguća pristupa ovoj problematici. Prvi je da se fokusiraju na pretrage širokog spektra u nadi da će naleteti na signal. Ovakav pristup može veoma brzo da generiše veliki broj podataka, koji zahtevaju mnogo vremena da se pravilno pregledaju. Drugi, alternativni način, jeste ciljana pretraga. Tu se istraživači fokusiraju samo na jedan zvezdani sistem gde život može postojati. To pruža direktne i nadasve kvalitetne podatke o tom sistemu, ali najčešće tamo nema nikoga.

Doktor Kernis predlaže da se iskoristi teorija igara:

U teoriji igara postiji vrsta igara koje se nazivaju igre koordinacije. Nju čine 2 igrača koja kroz saradnju moraju da pobede, ali ne mogu međusobno da komuniciraju. U programu SETI mi, i svaka druga civilizacija tamo koja nas traži, igramo doslovce istu ovu igru. Tako da ako oboje hoćemo da ostvarimo kontakt, moramo se okrenuti teoriji igara da bismo stvorili najbolju strategiju.

Ovu ideju je nazvao tzv. uzajamno prepoznavanje. Po njoj, najbolja mesta za potragu bi bila ona koja bi i sama imala sposobnost da ocene da je i Zemlja naseljena.

To znači da bi trebalo da istražujemo tranzitne planete, planete koje su u orbitama Sunca i prelaze direktno preko lica svojih zvezda. U poslednjoj stavci stvara se efekat zamagljivanja svetlosti zvezde, pomoću kojeg su i otkrivene skoro sve planete do sada. Takođe, već duže vreme posedujemo i tehnike da lako odredimo da li su te planete kamenite (kao Zemlja) ili da li imaju atmosfere koje ukazuju na prisustvo pare, a samim tim i vode.

S obzirom da se i mi na Zemlji nalazimo u istoj poziciji, oni će moći da spaze Zemlju koja prolazi ispred Sunca i moći će da dobiju sve iste informacije o nama.

Pozicija iz koje se vidi Zemlja kako prolazi ispred Sunca naziva se Zemljina tranzitna zona. Po ovom radu postoji na hiljade potencijalno naseljenih planeta sa životom koje su locirane u njoj.

Uprkos tome, pitanje i dalje ostaje da li osluškivati signal od njih ili im slati signale? Neki naučnici, poput pokojnog Stivena Hokinga, upozoravali su o potencijalnim opasnostima slanja signala civilizacijama koje bi mogle posedovati ogromnu tehnološku prednost nad nama. Drugi su, nasuprot tome, primetili da ako postoji isti strah kod svih, čitavo istraživanje je odmah osuđeno na propast. Niko se neće usuditi da pošalje signal.

U ovom radu doktor Kerin jasno pokazuje da je velika većina naseljivih planeta u okviru Zemljine tranzitne zone i da se očekuja da to budu većinom planete u orbiti zvezda sa malom masom (slabije jačine od našeg Sunca). Zbog toga mi ćemo biti jasno vidljivi svima njima. Koristeći se teorije o uzajamnom prepoznavanju, SETI bi trebalo da se koncentriše na pretragu signala upravo iz ovog pojasa potencijalno naseljenih planeta.

Autor: Ben Robinson / University of Manchester / redportal.rs

#Potraga za inteligentnim životom

#SETI

#Univerzum

#Vanzemaljci

#svemir