NASA ima neprocenjivo iskustvo, ali i SpaceX konja za trku 🤓

Niko nije posetio Mesec još od davne 1972. godine, ali sa početkom komercijalizacije svemirskih putovanja započela je trka ko će se prvi vratiti. NASA je odabrala za partnera u budućim komercijalnim putovanjima kompaniju SpaceX, ali oni imaju i svoje planove. 😉

Da bi se osposobili za putovanja do Meseca i dalje, i NASA i SpaceX razvijaju najnovije tipove teških raketa - SpaceX: Starhip, a NASA: Space Launch System (SLS).

STARSHIP (ZVEZDANI BROD)

Rakete prolaze kroz više stadijuma na putu ka orbiti Zemlje. Odbacujući potrošene rezervoare goriva tokom leta, raketa postaje značajno lakša, a samim tim, i drastično brža. Kada se kompletira ceo sistem, SpaceX lansiranje će činiti 2 stadijuma:

1. lansirno vozilo poznato kao BFR (Big Falcon Rocket, odnosno raketa Veliki soko);

2. i sama raketa Starship.

BFR pokreću 2 Raptor motora, koja kao gorivo koriste kombinaciju tečnog metana i tečnog kiseonika. Osnovni princip funkcionisanja raketa na tečni pogon je taj da 2 izvora energije, odnosno propelenta (tečni, poput kerozina, i oksidant, poput tečnog kiseonika), spajaju se u komori za sagorevanje, gde stvaraju energiju. Oslobođena energija u formi toplote proizvodi i gas pod velikim pritiskom, koji se izbacuje velikom brzinom kroz izduvnike motora, time stvarajući potisak.

Raketa je sposobna da proizvede preko 6.350 tona potiska pri lansiranju, što je otprilike duplo više nego rakete iz svemirskog programa Apollo. Na vrhu BFR stoji Starhip, koji je sam opremljen sa dodatnih 6 motora tipa Raptor, zajedno sa velikim transportnim prostorom za satelite, delovima za smeštaj do 100 članova posade i mestima za dodatne rezervoare sa gorivom (krucijalni faktor u međuplanetarnim putovanjima).

Starship je dizajniran tako da može da funkcioniše i u vakuumu svemira i u atmosferi Zemlje i Marsa preko malih visokopokretljivih krila, pomoću kojih jedri do zacrtane tačke sletanja. Kada dođe u poziciju iznad zone sletanja, Straship se prebacuje ponovo u vertikalnu poziciju i pali svojih 6 Raptor motora, zahvaljujući kojima završava sletanje na površinu. Sam Starship poseduje više nego dovoljnu silu potiska da može da se odlepi od gravitacije kako Meseca tako i Marsa, da se sam vrati nazad i uspešno sleti na Zemlju.

I BFR i Starship su od samog početka dizajnirani da mogu da istrpe konstantno korišćenje, kao i da u tom procesu nose i do 100 tona tereta na površinu Meseca i Marsa.

Skori testovi prototipa Starship SN8 uspešno su demonstrirali više različitih vazdušnih manevara, koji su potrebni za uspešno sletanje. Nažalost, na poslednjem testiranju jedan od Raptor motora je zakazao, zbog čega se letelica srušila.

Za nekoliko nedelja se očekuje novi probni let.

SPACE LAUNCH SYSTEM - SLS

SLS iz NASA se bazira na legendarnoj raketi Saturn V - najmoćnijoj raketi koju je NASA ikada napravila. Moderna verzija nje, SLS, visoka je preko 100 m.

SLS u početnom stanju sadrži više od 3,3 miliona litara tečnog vodonika i tečnog kiseonika i pokreću ga 4 RS-25 motora (od kojih su već 3 korišćena na spejs šatlovima). Njihova glavna razlika u odnosu na Raptor motore je što umesto metana sagorevaju tečni vodonik.

Raketa sadrži 2 tzv. bustera (zakačena za bokove) koji joj omogućavaju potisak od preko 4.100 tona pri lansiranju (oko 5% više nego prethodna raketa Saturn V ). Njena je uloga u 1. stadijumu leta da se odvoji od Zemlje i podigne raketu u nisku orbitu. U sledećem stadijumu dalje se prenosi kapsula sa posadom i teret van orbite Zemlje. Taj zadatak preuzimaju manji i lakši motori RL-10.

SLS u planu ima slanje kapsule Orion sa šestočlanom posadom do Meseca (u trajanju od 21 dan) u okviru misije Artemis-1.

Planirano je da raketa poseduje i akrilne prozore kako bi astronauti mogli da prate i posmatraju ceo put, zatim poseban motor za modul, rezervoare za gorivo, kao i sekundarni raketni sistem koji će služiti za povratak na Zemlju. Buduće svemirske stanice, poput planirane Lunar Gateway (Mesečeva kapija), služiće kao tehničke i logističke stanice, gde će se obavljati dodatno punjenje gorivom.

Za razliku od rakete Starship, SLS ima jednokratnu upotrebu (sletanje će se obavljati starom metodom spuštanja padobranom kapsule u okean), tako da će biti značajno skuplji. Dizajniran je sa ciljem da se razvija u dalje verzije, koje će moći da nose više posade i teret u težini do 120 tona.

Veliki procenat tehnologije koja je ugrađena u SLS je adaptiran iz prethodnih misija radi smanjivanja vremena za istraživanje i implementaciju novih tehnologija. Iako se time štedi dosta u vremenu i novcu, početkom ovog meseca testiranje motora je stopirano u poslednjoj sekundi zbog (kako je navedeno) kvara u komponentama. I pored toga, u dogledno vreme neće biti implementacije novih sistema.

KO ĆE PRVI STIĆI?

Što se tiče NASA i SLS, za njih se planira da bude deo misije Artemis 2, u kojoj se planira let do Meseca. Lansiranje se očekuje 2023. godine.

SpaceX, sa druge strane, nema fiksiran datum lansiranja, ali uveliko traju testovi u okviru projekta Dearmoon, koji se tiče započinjanja Lunarnog turizma do 2023. godine. Elon Mask, vlasnik SpaceX, kategorički je izjavio da će ekspedicije na Mars sa ljudskom posadom krenuti već 2024. godine upravo na raketi Starship.

Na kraju, ovo takmičenje se suštinski svodi na NASA, koja ima decenije iskustva i neprocenjivo znanje, ali je ograničena finansiranjem kao deo budžeta SAD i na SpaceX, kompaniju koja je novajlija u ovome, ali je agresivno pristupila razvoju i poseduje elan i motivaciju kojom je uspela da ostvari 109 testiranja raketa Falcon 9 sa učinkom od 98% uspešnosti. Pride, finansije su joj kompletno osigurane i nisu ograniče promenama u politici ili smenama administracije.

Prosudite sami. 😊

Autor: Gareth Dorian / Ian Whittaker /redportal.rs

#Kosmos

#Mesec

#Space X

#Svemirska Trka

#Svemirska putovanja

#nasa

#rakete

#spacex

#svemir