Žal za izgubljenom voljenom osobom...

Grad Iznik u severozapadnoj Turskoj, nije možda poznat kao susedni mu Istanbul, ali i on itekako poseduje dugu i bogatu istoriju. Njime su nekada vladali sledbenici Aleksandra Velikog, a sa protokom vremena i smenom osvajača stigao je i do rimske vlasti za čije vreme je postao jedan od najvažnijih urbanih centara Rimske imperije. Preimenovan u Nikeju, postao je poznat širom hrišćanske vaseljene kada su se u njemu održali prvi i drugi Vaseljenski sabori - sastanci hrišćanskih patrijarha i učenih vernika na kojima je određen temelje vere nove i mlade religije hrišćanstva.

U vekovima koji su prolazili od tada, svedočio je svemu od razornih zemljotresa, preko invazija, industrijalizacije, opadanja i uništenja mnogih starih i svetih mesta - čak i u modernom dobu. Grad je bio centar čak 4 civilizacije i predložen je kao jedno od mogućih mesta koje bi trebalo da se uvrste u UNESCO listu svetske kulturne baštine.

Nakon svega napisanog, možda je čudno to što je grad tek od skora dobio svoj muzej. Ali sada, više od dve godine nakon što je postavljen temelj zdanju, Arheološki muzej Iznika je napokon otvoren.

Kako je objavio Tajlan Sevil, arheolog i direktor muzeja:

Novi muzej poseduje poveliki fond arheoloških artefakata, koji su u rasponu od praistorijskih pa sve do modernih.

Među njima je i mermerna tabla sa društvene igre iz vremena rimske vlasti, detaljno ukrašeni sarkofag posvećen grčkom heroju Ahilu, kao i sarkofag jednog od najvećih generala Aleksandra Makedonskog Antigona I. Ali postoji još jedan predmet koji je još intrigantniji. Naime radi se o antičkom pismu iz rimskog perioda, žalopojci iz Antigonovog groba, koja je tek sada prevedena - 2.500 godina nakon što komponovana.

Prevod:

Ja, o tugo Arete, jadikujem celom dušom i telom iz groba Antigonovog, čupam svoje kose od tuge i jecam od suza. Ova zla sreća, smrt, zarobi umesto da uzdigne ovog vrednog čoveka.

Nije poznato ko je Arete ili Areta, niti da li je izraz uopšte ime jer je reč označavala na starogrčkom i vrhunsko dostignuće i perfekciju. U zavisnostiko je to bio ili na koga se odnosilo, moglo se i odnositi i na omeđanost u realizaciji punog potencijala jedne osobe (moralne vrednosti, samokontrole ili pravednosti, snage i hrabrosti, pa čak i samo želje da se živi dobar život).

Od koga god da je poruka došla, prenosi nam emocionalnu priču kroz koju svi prolazimo u jednom trenutku, a to je žal za gubitkom voljene osobe. Nije ni čudo onda upravo ovo pismo jedno od najpopularnijih predmeta u novom muzeju, za koji se arheolozi nadaju da će postati jedan od najvažnijih na svetu.

Autor: redportal.rs

#Aleksandar Veliki

#Arete Rim

#Ljubano pismo

#Nikeja

#Turska

#grob

#hrišćanstvo

#kultura

#ljubav

#muzej

#pismo

#sarkofag