Izraelski pustinjski skakavac miriše svojim antenama, a trik je u povezivanju tog biološkog čula sa veštačkim sistemom koji tim naziva "jednostavna elektro-antenogramska tehnologija"

Istraživači sa Univerziteta u Tel Avivu stvorili su možda najosetljiviji uređaj za identifikaciju mirisa na svetu kombinujući današnju najsavremeniju elektroniku i veštačku inteligenciju sa „tehnologijom“ starom stotinama miliona godina – antenom skakavca.

Neki aerodromi koriste "robote sa veštačkim nosom" za otkrivanje krijumčarenja, npr. od marihuane. Međutim, oni napredniji aerodromi koriste pse jer veštačke tehnologije još ne mogu da se takmiče sa milionima godina evolucije, kaže prof. Josi Jovel, dr Ben Maoz i njihov tim.

Insekti su počeli da se pojavljuju pre pola milijarde godina i to je dovoljno vremena da razviju svoje sposobnosti. Komarac, na primer, može da otkrije razliku od 0,01 odsto u koncentraciji ugljen-dioksida, što ih dovodi do svog „obroka” – stvorenja koja izdišu ugljen-dioksid. Čovek nije ni blizu takvim sposobnostima...

Izraelski pustinjski skakavac miriše svojim antenama. Trik je u povezivanju tog biološkog čula sa veštačkim sistemom koji tim naziva "jednostavna elektro-antenogramska tehnologija" opremljen softverom za analizu mirisa. Njihov biomehanički olfaktorni robot je 10.000 puta osetljiviji od uobičajenih elektronskih olfaktornih uređaja.

Šta je jednostavna elektroantenogramska tehnologija? Informacije u telu svih živih organizama prenose se električnim impulsima. Naši čulni organi pretvaraju različite vrste stimulusa iz okoline (npr. molekule mirisa) u električne signale - objašnjava Maoz.

Tehnologija elektroantenograma omogućava da se signali koje generišu antene insekata "čitaju" kao odgovor na specifične olfaktorne signale.

– Ovi signali se zatim šalju algoritmu za učenje, u svrhu identifikacije... Zapravo, nakon završetka eksperimenta, prešli smo na identifikaciju dodatnih različitih i neobičnih mirisa, kao što je škotski viski. Poređenje sa standardnim mernim uređajima pokazalo je da je osetljivost „nosa“ insekta u našem sistemu oko 10.000 puta veća od uređaja koji se danas koriste - rekao je prof. Jovel.

Upitan šta se desilo sa skakavcem, dr Maoz objašnjava da je insektu uklonjena samo jedna od dve antene i da pojedinac može da živi samo sa jednom. Ali istraživači su morali da reše još jedan problem, organski materijal se brzo raspada.

– Za ovo istraživanje napravili smo uređaj koji može da produži funkcionalnost antene do 12 sati. Ovo je za sada dovoljno, kaže profesor Maoz. - Priroda je mnogo naprednija od nas, pa treba da je iskoristimo. Princip koji smo pokazali može se koristiti i primeniti na druga čula, kao što su vid i dodir. Na primer, neke životinje imaju izuzetne sposobnosti da otkriju eksploziv i drogu. Stvaranje robota sa biološkim nosovima može pomoći u spasavanju ljudskih života i identifikaciji kriminalaca na način koji danas nije moguć. Neke životinje takođe mogu otkriti bolesti. Samo je nebo granica! - istakao je prof. Maoz.

Još je rano da se priča o komercijalizaciji, ali tim ima velike vizije, tako da su već u pregovorima sa raznim državnim i privrednim subjektima.

Autor: redportal.rs