U vlažnom vazduhu ima manje kiseonika za udisanje

Tokom vrućih i vlažnih dana vaša koža može se osećati lepljivo i pregrejano, a vazduh može biti toliko težak da disanje postaje težak posao.

Odgvor je da se zbog visoke vlažnosti možemo osećati vruće nego što je u sušnim danima. To je zato što vlaga - količina vodene pare (vlage) koju vazduh poseduje - može otežati odbacivanje viška telesne toplote putem znoja.

Obično, dok znoj curi na površini naše kože, toplota iz naših tela isparava taj znoj u vazduh, čime hladi našu kožu. Vlažnost, međutim, sprečava da znoj tako lako isparava, jer okolni vazduh već ima visok sadržaj vlage i ne može da upije mnogo više. I što manje vlage isparava sa naše kože, to nam je neprijatnije toplo.

Visoke temperature pojačavaju sposobnost vlage da omete regulaciju temperature, jer topli vazduh može zadržati više vlage nego hladan. Porast temperature od 0,55 stepeni Celzijusa jednak je porastu atmosferske vodene pare od 4%. To objašnjava zašto se vlaga leti oseća nelagodnije nego zimi, čak iako su nivoi vlažnosti identični.

Ne samo da je vruć i vlažan vazduh zagušljiv i lepljiv na koži, već je i težak za disanje. Ali njegova "težina" nije zbog visokog sadržaja vodene pare. Molekuli vodene pare koji istiskuju deo azota i kiseonika suvog vazduha zapravo su manje gusti, što znači da je vlažni vazduh zapravo lakši od suvog vazduha; međutim, s obzirom da vodena para istiskuje male količine ovih gasova, u vlažnom vazduhu ima manje kiseonika za udisanje. Štaviše, naša tela su već opterećena pregrevanjem, pa se čini da je potrebno više rada od uobičajenog da bismo jednostavno disali.

Iako ne postoji postavljeni prag vlažnosti iznad kojeg opšti nivo komfora počinje da se pogoršava, obično se smatra da je nivo relativne vlažnosti (RH) od 50% ili više, a tačke rose (direktnija mera vlažnosti) iznad 18 neprijatno visoko.

Dobra vest je da se naša tela mogu donekle prilagoditi visokim temperaturama i visokoj vlažnosti - mada, verovatno nedovoljno brzo ako ste, recimo, letovali nedelju dana u tropskom kraju. Potrebno je u proseku devet do 14 dana da se potpuno prilagodi, u zavisnosti od nečije kondicije [nivoa], veličine tela i prethodne aklimacije.

Jedna od prvih faza aklimatizacije toplote je širenje krvnih sudova, što omogućava protok više krvi u blizini površine kože, gde višak toplote lako može odzračiti u vazduh izvan tela. U međuvremenu, ovi prošireni sudovi dovode do nižeg pulsa i pružaju više tečnosti za znojenje. Do tri do pet dana, stope znoja počinju da rastu. Ali ova adaptacija je samo privremena.

Autor: redportal.rs

#Vzaduh

#sparina

#vlažnost