Svima poznata česma se cele 64 godine nalazila na drugom mestu.

Najpoznatiju beogradsku česmu, koju svi Beograđani (kolekcionari svega i svačega subotom ujutru pogotovo) vole kao mesto za prijatan sastanak, zapravo krasi priča koja je ove godine napunila 160. godinu.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije/Digitalna Narodna biblioteka Srbije

Naime, krajem 50-ih godina XIX veka, njenu izradu je naručio knez Miloš Obrenović (stoga su na njoj i danas uočljivi njegovi inicijali na stubu zajedno sa godinom kad je puštena u rad), čime je želeo da obeleži svoj povratak na srpski presto, tako da je po projektu italijanskog vajara Franca Lorana i podignuta 1860. g. i postavljena na beogradske Terazije.

Česma je tu stajala pola veka, do 1911. godine, kada su nove gradske vlasti rešile da je neophodno rekonstruisati ovaj deo grada. Za posao je određen francuski arhitekta i (danas bismo tako rekli) urbanista Eduar Ležer, koji je smatrao da Terazijama nikakva česma više nije potrebna. Zbog toga je ona izmeštena u portu Crkve svetih Petra i Pavla na Topčideru. Na novom mestu, međutim, česma nije imala priključak za vodu, već je samo stajala kao skulptura od istorijskog značaja.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije/Digitalna Narodna biblioteka Srbije

Кonačno, 1975. godine, a na inicijativu građana i čeonih ljudi iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, doneta je odluka da se česma vrati na Terazije. Za posao premeštanja su bili određeni stručnjaci koje je predvodio arihtekta Zoran Jakovljević, dok su za izradu platoa oko česme angažovane arhitekte Uroš Martinović i Zoran Petrović, čime je česma dobila novi ambijent pogodan kao mesto za okupljanje i odmor, kakav nam je svima poznat.

Autor: redportal.rs

#terazije

#terazijska česma