Trkači su ljudi sa misijom, koji su rođeni da u znoju lica svog pokažu svetu svu snagu ljudskog bića

Sitno brojimo do starta Svetskog prvenstva u korsu u Beogradu koje je zakazano za 30. mart 2024. u Parku prijateljstva, na ušću Save u Dunav. Spisak prijavljenih takmičara 45. izdanja planetarnog šampionata u atletskom krosu za respekt, satkan od velikih atletikih imena koji će u srpsku prestonicu stići sa svih strana meridijana. 

Na spisku trkačkih asova sveta koji će se za tron boriti u Beogradu nalazi se i Džejkob Kiplimo (rođen 14. novembra 2000), ugandski trkač na duge staze. Svetski rekorder u polumaratonu koji je postavio 21. novembra 2021. u Lisabonu sa vremenom 57:31 veruje u trijumf na 45. Prvenstvu sveta i da će sa sjajnim izdanjem u Beogradu gledati punih pluća ka Parizu i Olimpijskim igrama. Aktuelni je šampion sveta u krosu, zlato je osvojio 2023. kada je ponovio uspeh iz 2019. 

Džejkob je osvajač bronzane medalje na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. na 10.000 metara, bronze na Svetskom prvenstvu u atletici 2022. Zlatnim medaljama okitio se i na 5.000 metara i 10.000 m na Igrama Komonvelta 2022. Sa 15 godina predstavljao je svoju zemlju na Olimpijskim igrama u Riju 2016, postavši najmlađi olimpijac u istoriji Ugande. Bio je juniorski šampion sveta u krosu 2017. Kiplimo je takođe ugandski rekorder na 3.000 metara.

Pripadnik etničke grupe Sebei, Džejkob Kiplimo je odrastao u Bukvou na planini Elgon, živeći na velikoj nadmorskoj visini.

U nastavku sledi intervju Srpskog atletskog saveza sa ovim vanserijskim atletičarem.

- Koliko ste zadovoljni pripremama za takmičenje 2024. gde da li ste se pripremali i sa kim?
- Pripreme idu dobro. Ja sam u Kapčorvai, blizu moje kuće u Kvinu. Treniram sa saigračima, ostajemo zajedno u našem novom trening kampu, mi smo grupa od 10/12 sportista - izjavio je Kiplimo.
- Kakvi su vam planovi u 2024. godini, na kojim takmičenjima ciljate na vrh?
- „Beogradski svetski kros i Olimpijske igre u Parizu.
- Vratimo se Kiplimu, koji je bio juniorski šampion sveta u krosu kada je imao 17 godina. Kakav je bio, kakvi su mu bili snovi; ko vam je pomogao da postignete svoje ciljeve?
- Moj prvi san kada sam bio klinac bio je da odem u Evropu da se takmičim. Posle toga sam želeo da postanem šampion. Prve osobe koje su mi pomogle bile su trener Malena Aleks i trener Saket Benat kada sam imao 15 godina. Takođe je Robert Šemonges pomogao u prvom delu moje karijere. Nakon toga, Đuzepe Đambrone sa Federikom i Gabrijeleom Rozom mi je dao mogućnost da rastem u Italiji i sada se Federiko Roza i menadžment Roze sa sedištem u Italiji brinu o sledećem nivou moje karijere pomažući da rastem ne samo ja već i moja grupa za obuku koja je veoma važna za mene, kao i objekti našeg novog kampa za obuku u Kapčorvi.
- Šta vam prolazi kroz glavu kada stvari ne idu baš najbolje i kako uspeš da preokreneš?
- Kada dođe do povrede, moja glava počinje da bude pod stresom. Volim kada ljudi dođu da mi daju savete o tome i daju mi mnogo motivacije da prebrodim povredu.
- Ko je vaš najveći rival?
- Moj najveći „sportski rival“ je moj sunarodnik i reprezentativac Džošua Čeptegej.
- Kada i zašto ste odlučili da izaberete trčanje?
- Kada sam bio mlad, počeo sam da trčim u školi jer je to u mom okrugu kao tradicija. Počeo sam da trčim da bih postao šampion.
- Kakav je osećaj biti na vrhu sveta u globalnom sportu kao što je atletika? Šta njegov uspeh znači za mlade atletičare u njegovoj zemlji Ugandi koji je uzor dece koja su krenula njegovim stopama?
- Drago mi je što sam sportista svetskog nivoa, srećan sam kada ljudi pričaju o meni. Posebno mi se sviđa zbog mog naroda i moje zemlje. Srećan sam što sam model za mlade ugandske sportiste. Moj uzor i najveća inspiracija bio je Stiven Kiprotić olimpijski i svetski šampion u maratonu.

Autor: Redportal.rs