Milica: Pisci stalno jure leptire koji im izmiču 🦋🖍

Predlog za intervju sa Milicom Sniva dao nam je @amebina_beba pa smo krenuli u istraživanje o njoj. U njenoj biografiji na blogu na kome piše stoji: blogerka, spisateljica, socijalna radnica. A iz ovog intervjua saznaćete da ova zanimanja iz biografije nisu floskule kao u biografijama mnogih i da je Milica neko ko zaista duboko promišlja i o pisanoj reči i o sredini u kojoj živi i stvara. 😊🖍

Ukratko, ko je Milica i o čemu najčešće ona sniva? 😊

Milica je žena, majka, kabanica. Milica sanja kabanice jer one štite bolje od kišobrana. Milica štiti i traži zaštitu. Kabanice se danas sve ređe mogu videti, tek poneki večiti dečaci pevaju pesme o njima, a Milicu uspavljuje toplina njihovih stihova. 😊

Reci nam nešto više o sebi, svom detinjstvu, odrastanju i onome što smatraš da je presudno uticalo da ti baš budeš ti...

Odrasla sam u Beogradu devedesetih i dvehiljaditih, usred ratova, sankcija i jednog neuspelog pokušaja revolucije, ušuškana u svom malom a beskrajnom svemiru. Oblikovala me je bezuslovna ljubav moje porodice i sloboda koja mi je data, zajedno sa odgovornošću da se borim i za slobodu drugih. Tako su mene učili, a stvarnost me je uporno saplitala. Usput su me slamale raznorazne oluje i ja sam padala, ustajala, lutala, ćutala, govorila, maštala i nastavljala dalje. Uvek sam bila u potrazi, vođena dušom koja stalno traga za odgovorima, za idealima, za srećom i mirom. Nikada nisam umela da se odlučim za jedan put i zato sam menjala fakultete, profesije i bavila se raznim hobijima. Ako postoji jedna reč koja bi mene mogla dobro opisati, to je – promena.

Foto: Pexels/ Pexels

Koji ritual praktikuješ gotovo svakodnevno?

Svakog jutra popijem domaću gorku kafu i zapalim cigaretu. Bez toga bih se, čini mi se, onesvestila. ☕

Šta je za tebe pisanje i ko su za tebe pisc? Da li delo i autora strogo odvajaš ili misliš da tu uvek postoji neka bar prikrivena veza?

Za mene je pisanje unutrašnja potreba koja sama od sebe izbija na površinu i preplavljuje čoveka. Od pisanja nema bežanja. Ja bih nazvala piscem svakoga ko je tu potrebu nekada osetio, ne zalazeći u kvalitet njegovog književnog stvaralaštva. To je manje važno, kao i za sve u životu, važna je ljubav prema onome čime se baviš. Delo se vrednuje odvojeno od autora, ali se ne može potpuno razumeti bez znanja o čoveku koji ga je pisao. Umetnik u svoje delo uvek ugradi sebe celog, ne daje on romanu neko parčence sebe, već čitavu svoju dušu. 😊

Neizrecivo u pisanom stvaralaštvu je tema otkada postoji i umetnost pisanja. Koju vrstu osećanja, doživljaja ili događaja ti lično smatraš nedovoljno izrecivom i zašto?

Svaki doživljaj je neizreciv. Da je izreciv, ne bi bio doživljaj već reč. Rečima možemo samo da pokušamo da uhvatimo neuhvatljivo, i to je ono što mi pisci radimo – jurimo leptire koji nam izmiču.

Tvoj budući roman Simptom najavljuje temu introspekcije u vreme koronavirusa. Šta misliš da su ljudi uopšte gledano o sebi najviše uspeli da zaključe tokom ovog perioda? 📕📖📘

Foto: Pexels/ Pexels

Mislim da smo svi ovaj period koristili da se preispitamo, da bolje upoznamo sebe i možda da naučimo nešto novo ili pronađemo u sebi neku novu kreativnost. Tako i moja junakinja Sanja, preturajući po svojoj prošlosti, traži zapravo u sebi neko seme iz kog će nešto novo niknuti u budućnosti. Nije slučajno što sam svoj prvi roman napisala baš s početka epidemije, jer me je sama situacija sa ovim groznim zarobljeništvom potakla da zadam sebi novi zadatak za koji inače možda ne bih imala dovoljno vremena ili motivacije. Nadam se da je većina nas iz ovog iskustva izvukla neku sličnu dobit kao i ja, kao i junakinja mog romana.

Koji doživljaj, prema tvom mišljenju, nosi veću težinu – samoća ili usamjenost?

Usamljenost je stanje koje traje, to je unutrašnji osećaj koji nas muči. Možemo imati partnera, a osećati se usamljeno i zbog toga ćemo sigurno patiti. S druge strane, možemo biti sami, bez partnera, a osećati se sasvim zadovoljno.

Na šta najčešće spiskaš pare i zašto 😅?

Trošim na knjige, kozmetiku, šminku, garderobu i obuću. Trošim dosta i na frizera i proizvode za kosu. Pa kao i svaka žena, trudim se da budem zadovoljna svojim izgledom. Knjige su nešto bez čega bi mi život bio jako dosadan i isprazan. Bez muzike takođe, ali muzika je sada na internetu dostupna besplatno. 🎵🎼

Najluđa vest koju si pročitala u poslednje vreme...

Skoro svaka vest u ovoj zemlji spada pod ludilo, ali ja ću reći jednu koja nema veze sa Srbijom i koju sam iskoristila i za roman. To je vest o nekoj manekenki iz Australije koju je na foto-šutingu gde je pozirala sa zmijom, ta zmija ujela za silikon u grudima. Posle ujeda, zmija je umrla, nije joj bilo spasa. Manekenka je ostala živa i zdrava. Meni je ova vest bila tragikomična, ne znam da li je to samo moj čudan smisao za humor.

Znaš li da kuvaš, i ako da, šta voliš najviše da spremaš? 👩‍🍳

Nisam vrhunska kuvarica, ali znam i ja ponešto. Obožavam da spremam povrće zapečeno u rerni sa nekim sosom, uglavnom izmišljam jela i pravim razne kombinacije od namirnica kao što su prokelj, karfiol, brokoli, luk, praziluk, cvekla, patlidžan, šargarepa itd. 🌮🥙

Bend koji posebno gotiviš... 🎵🎼

Azra (pogledati prvo pitanje!)

IZVOR: TW / PETROVICPETAR

Zemlja koju nisi nikada posetila, a jako bi volela i zašto baš ta?

Sledeća destinacija koju želim da posetim je Zanzibar. Priroda je nestvarna. Čitala sam da je to jedno egzotično mesto koje je tek u poslednje vreme postalo komercijalno i posećuju ga turisti sa svih strana sveta. Kultura stanovnika Tanzanije je nešto posebno i volela bih to da vidim i doživim pre nego što i taj deo sveta u potpunosti preplave internacionalni hoteli i biznisi.

Koji tviteraš misliš da bi imao šta da kaže za širu javnost nakon tebe? 😎

Ђет Милоје и десет љутих гуслара @cetverogrbidjet

Poruka za naše čitaoce, gledaoce i slušaoce...?

Foto: Pexels/ Pexels

Bolje je da previše sanjate nego da budete budni a nerazbuđeni. 😎

Autor: redportal.rs

#Milica Sniva

#koronavirus

#poezija

#tviter