Na prvi pogled deluje nelogično 🤔

Saudijska Arabija, iako poznata po svojim pustinjama koje zauzimaju veliki deo njene teritorije, paradoksalno se nalazi u situaciji u kojoj uvozi pesak. Ovaj neobičan fenomen proizlazi iz ambicioznih infrastrukturnih projekata zemlje, kao što su građevinski projekti, industrijska zona NEOM i mega-gradovi poput Rijada i Džede.

Glavni razlog za uvoz peska leži u specifičnim karakteristikama peska koji je neophodan za izgradnju kvalitetnih betonskih struktura. Pesak koji se prirodno nalazi u Saudijskoj Arabiji uglavnom je sastavljen od finog, vetrovima ispranog peska, što ga čini neadekvatnim za konstrukciju betona visokih performansi. Osim toga, lokalni pesak ima i problem sa solju, što može prouzrokovati koroziju i oštećenja na građevinskim objektima.

I ovih razloga Saudijska Arabija mora uvoziti pesak iz drugih zemalja, poput Egipta i Australije, gde su dostupne rezerve peska odgovarajućeg kvaliteta. Ovaj proces, iako može izgledati paradoksalno, zapravo je ključan za osiguravanje dugoročne održivosti i stabilnosti infrastrukture zemlje.

Međutim, iako uvoz peska rešava problem nedostatka odgovarajućeg materijala za građevinske projekte, postavlja i neka pitanja o ekološkim i ekonomskim posledicama. Transport peska iz drugih zemalja zahteva resurse i emituje ugljen-dioksid, što može doprineti klimatskim promenama i ekološkim problemima.

Autor: Balša Stupar