Scenario po istinitoj priči o sudbini dece s područja Kozare koja su tokom Drugog svetskog rata odvedena u logore smrti

BANJALUKA: Proslavljeni reditelj Lordan Zafranović pred ljudima iz filmske branše i medijima juče je u Većnici Kulturnog centra Banski dvor predstavio projekat Deca Kozare. Reč je o filmu čije bi snimanje u njegovoj režiji, a po scenariju Arsena Diklića i, kako je najavljeno, koprodukciji Srbije, Republike Srpske, Hrvatske i Češke, trebalo da započne na proleće sledeće, 2022, godine, a čija bi realizacija trebalo da bude okončana u 2023.

Scenario je ispisan po istinitoj priči o sudbini desetina hiljada dece s područja Kozare koja su tokom Drugog svetskog rata odvedena u logore smrti - jedine dečje logore u Evropi, smeštene u fašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Centralna nit filma je sudbina troje dece, sestre Rade i njene braće Mićka i malenog Gojka, koji su leta 1942. godine sa majkom Smiljanom bežali od fašista dubičkom cestom. Majka i njena deca, gladni i žedni, bežeći zajedno sa stotinama izgnanika, završili su u sabirnom centru broj 3, logoru Stara Gradiška. Ovaj scenario, čija se radnja proteže sve do 1945. godine, pre 3 i po decenije Diklić je ustupio Zafranoviću, ali do realizacije filma u nizu nepovoljnih okolnosti tada nije došlo.

Zafranović je izjavio:

Ukratko, da vam samo kažem da smo Arsen Diklić i ja to radili 80-ih godina, negde pri kraju, i da smo pokušali to isfinansirati, međutim došlo je do rata i to se raspalo. Ja sam emigrirao u Pariz, pa onda u Beč, iza Beča u Prag, gde sam studirao. Tamo sam završio svoj film Testament o ustašama i onda sam dobio igrani film i ostao sam u Češkoj. Kad se sve skupa demokratiziralo, počeo sam da živim na relaciji Zagreb-Prag. Više u Pragu, manje u Zagrebu.

Istakao je da je film Deca Kozare njemu nužan, zato što se mnogo godina bavi ovom temom. Rekao je:

Ja sam išao u Jasenovac, u spomen-područje, krajem 70-ih godina - možda prekasno, možda u pravo vreme. To što sam tamo doživeo bilo je jednostavno toliko šokantno da sam odlučio da sve svoje iskustvo i talenat usmerim prema analizi tog zla, jer mi jednostavno nije bilo jasno da su to zlo radili ljudi iz moje okoline. Ta količina zla i način na koji je to izvedeno, pojedinačno i masovno, jednostavno nije moglo ostati, bar kad sam ja u pitanju, bez ekranizacije.

Zafranović je već snimio dokumentarac Krv i pepeo Jasenovca. Taj film, prema njegovim rečima, nije naišao na razumevanje.

Gro filma, pojasnio je, snimaće se u Republici Srpskoj i okolini, te je planiran angažman čitavog niza ljudi. Miroslav Mogorović, jedan od producenata filma, kazao je da mu se Lordan Zafranović 2018. godine obratio s idejom o realizaciji ovog filma, te da je scenario Arsena Diklića jedan od najboljih koje je pročitao.

Nakon obraćanja Zafranovića i Mogorovića, usledila su pitanja i komentari novinara. Pitanje o istinitosti optužbi scenaristkinje Biljane Srbljanović da je film Dara iz Jasenovca u neku ruku plagijat Diklićevog scenarija, Mogorović je tek kratko prokomentarisao da su tu da se bave svojim, a ne drugim filmovima. Ipak, negirana je spekulacija koja je poslednjih dana kružila medijima da će Zafranović zbog plagijata tužiti autore Dare iz Jasenovca.

Negativni komentari odnosili su se na Zafranovićevu rečenicu da mu broj žrtava u Jasenovcu nije bitan, na šta je on u prvom navratu izbegao odgovor, da bi u drugom kratko odgovorio da je ovo igrani film i da se neće baviti ideologijama.

Nakon događaja u Kulturnom centru Banski dvor, reditelja Lordana Zafranovića u svom kabinetu primio je i Milorad Dodik, predsedavajući i srpski član Predsedništva BiH.

Autor: Milan Rakulj

#Deca Kozare

#Kozara

#Lordan Zafranović

#film

#jasenovac