Rezao je pticama krila i razbijao glave mačkama šŸ˜„

Cayetano Santos Godino (1896ā€“1944) bio je jedan od najokrutnijih serijskih ubica u argentinskoj istoriji. Podmetnuo je brojne požare, mučio svaku životinju koja bi mu dopala u ruke te na okrutan način ubio četvoro dece ā€“ sve to do Å”esnaestog rođendana! "El Petiso Orejudoā€ (ā€œPatuljak velikih uÅ”ijuā€), kako su ga lokalni mediji prozvali nakon Å”to su njegovi stravični zločini otkriveni, dobrim je delom bio produkt svoga nesrećnog detinjstva.

Odrastao je u Buenos Airesu, kao najstarije od osmoro dece nasilnih alkoholičara. Otac, koji je bolovao od sifilisa, preneo je tu bolest na dečaka kad je ovaj doÅ”ao na svet, Å”to ga je učinilo kržljavim i slabaÅ”nim. Dok ga je majka uglavnom ignorisala te, s vremena na vreme, ā€œpočastilaā€ pokojim Å”amarom, otac se na njemu svakodnevno iživljavao, koristeći se Å”tapom ili debelim kožnim remenom. Kad je ojačao, dečak se iz žrtve polagano počeo pretvarati u krvnika. Dve stavke, toliko česte u biografijama serijskih ubica, kod njega su bile prisutne i pre nego Å”to je krenuo u Å”kolu: piromanija i zlostavljanje životinja. Palio je smeće i grmlje diljem rodnoga grada: kako će kasnije priznati, uzbuđivalo ga je gledati kako se vatrogasci bore s vatrom i maÅ”tati kako će ih ona progutati. Rezao je pticama krila i razbijao glave mačkama, a na dvonoÅ”ce, dakako slabije od sebe, prebacio se u prvome razredu osnovne Å”kole.

Kao sedmogodiÅ”njak, premlatio je sitnog Miguela de Paolija, koji joÅ” nije bio navrÅ”io treću, te ga je bacio u jarak. Srećom, na nedelu ga je uhvatio policajac, koji je obojicu dečaka odveo u policijsku stanicu te pozvao njihove majke da dođu po njih. Naredne godine, kroz Å”ake je propustio devojčicu Anu Neri, nakon čega joj je zadao nekoliko snažnih udaraca kamenom. Tom prilikom je uhapÅ”en je ali je, kao maloletnik, istog dana puÅ”ten na slobodu.

Život je prvi put uzeo kao desetogodiÅ”njak, no policija će za taj zločin doznati tek godinama kasnije, kad Godino bude priznavao ostala ubistva. Žrtvu, trogodiÅ”nju Mariju Rosu Face, oteo je na igraliÅ”tu te ju je odveo na neku pustu poljanu. PokuÅ”ao ju je zadaviti, no malena se toliko otimala da je odustao od prvotnog plana i na licu mesta stvorio novi, joÅ” monstruozniji: nesretnicu je živu zakopao u jarak! Kako bi prikrio tragove sveže zemlje, preko njena groba je razbacao smeće i utabao ga nogama, Å”to je bila neverovatna kriminalistička sofisticiranost za jedno dete. Kad budu doznali za ovaj zločin, policajci će pokuÅ”ati pronaći devojčičino telo, no otkriće kako je na mestu koje im je ubica detaljno opisao u međuvremenu podignuta zgrada.

Kad su roditelji otkrili njegovu sklonost kompulzivnom masturbiranju, prijavili su ga policiji ā€“ u ono vreme, smatralo se to krivičnim delom. ZavrÅ”io je u zatvoru a kad se, nakon dva meseca, naÅ”ao na slobodi, ono malo zdravog razuma Å”to ga je imao do kraja se rasplinulo. Njegovo ludilo do vrhunca se rasplamsalo 1912. godine. U januaru telo njegove žrtve, trinaestogodiÅ”njeg Artura Laurone, pronađeno je u napuÅ”tenoj kući, teÅ”ko izobličeno. Mesec i pol dana kasnije, maloletni monstrum zapalio je haljinicu petogodiÅ”nje Reyne Vainicoff, koja je, u stravičnim bolovima, skončala u bolnici nekoliko dana kasnije. U novembru te godine uhapÅ”en je zbog pokuÅ”aja ubistva osmogodiÅ”njeg Roberta Russa, no puÅ”ten je na slobodu do suđenja. Bila je to golema greÅ”ka: dok nije konačno zavrÅ”io iza reÅ”etki, uspeo je podmetnuti joÅ” niz požara, fizički ozlediti dve devojčice i ubiti trogodiÅ”njeg Jesualda Giordana.

Sirotog dečaka, svoga suseda, namamio je slatkiÅ”ima te odveo u obližnju napuÅ”tenu kuću. Kako ga nije uspeo zadaviti, sputao mu je ruke remenom, a potom ga divljački izmlatio. Ostavio ga je ležati na podu ā€“ izmrcvarenog ali joÅ” uvek živog ā€“ te izaÅ”ao na ulicu, kako bi potražio kamen ili neki drugi sličan predmet kojim bi mu zadao zavrÅ”ni udarac. Jezivom ironijom sudbine, naletio je na dečakova oca, koji ga je tražio po okolini. - Nisam video Jesualda, valjda se negdje zaigrao - odgovorio je na pitanje zabrinutog roditelja. Ne sluteći da se njegovo voljeno dete nalazi samo nekoliko koraka dalje, gospodin Giordano zahvalio je njegovom otmičaru i udaljio se. Nakon nekoliko minuta, Godino se vratio do svoje žrtve, sa Å”irokim osmehom na licu i golemim čavlom u rukama. Uistinu se nadamo da je dečak bio u nesvesti kad mu je ubica zabio taj čavao u glavuā€¦

Četvrtog decembra 1912. godine, Godino je napokon uhapÅ”en, a teroru nad Buenos Airesom doÅ”ao je kraj. Čim je doÅ”ao u policijsku stanicu, raspričao  se o svojim zločinima, uživajući u Å”okiranim pogledima dok je prepričavao jezive detalje. Na suđenju, proglaÅ”en je neuuračunljivim te je, umesto u zatvoru, doživotno zavrÅ”io u ludnici. Poslednjih deset godina života nije primio ni jednog posetioca.

Autor: Povijest

#Masturbacija

#Opsesivno-kompulzivni poremećaj

#UBISTVO