Vojska otišla u zarobljeništvo, ali pravna dilema ostala do danas 📜

Kraljevina Jugoslavija je 17. aprila 1941. godine potpisala kapitulaciju u Aprilskom ratu, nakon što je Jugoslovenska vojska doživela ozbiljne poraze i izgubila glavni grad pod naletima nemačkih, italijanskih, bugarskih i mađarskih snaga iz praktično svih pravaca. Međutim, da li je Jugoslavija zaista kapitulirala kako smo učili u školama? 🤔

Nemačka 16. motorizovana divizija je 15. aprila ušla u Sarajevu i zarobila deo jugoslovenske Vrhovne komande. Predsednik jugoslovenske kraljevske vlade Dušan Simović prethodno je imenovao generala Danila Kalafatovića za opunomoćenog pregovarača koji treba da zatraži primirje. Potom je Kalafatović, po svoj prilici kao ratni zarobljenik, imenovao generala Radivoja Jankovića i bivšeg ministra inostranih dela Aleksandra Cincar-Markovića da povedu pregovore u Beogradu.

Pošto je nemački general Maksimilijan fon Vajhs odbio pregovore i zatražio bezuslovnu kapitulaciju, akt o istoj je potpisan 17. aprila u 21 čas u zgradi čehoslovačkog poslanstva u Beogradu. ✒️

Međutim, postoje oni koji danas osporavaju pravnu valjanost akta o kapitulaciji. Među njima je istoriograf i publicista Milosav Samardžić koji je 2015. godine u jednom tekstu za Politiku naveo da Kalafatović kao ratni zarobljenik nije imao mogućnost da nastavi pregovore ili ovlašćuje druge da ih nastave, kao i da je on lično imao ovlašćenje da vodi pregovore o primirju, ali ne i o kapitulaciji niti da zaključi akt o kapitulaciji.

S druge strane, njegovo viđenje je osporio vojni analitičar Miroslav Lazanski koji je u tekstu Carstvo istorijske zbrke naveo da su pregovori u primirju bili u isključivoj nadležnosti Vlade i da je general Simović obavestio Kalafatovića da će kraljevska vlada primiti odluke generala Kalafatovića kao svoje. ☝🏻

Autor: redportal.rs