Karijera prekinuta na početku, ali ime ostalo zapisano u istoriji vazduhoplovstva 📖

U rano martovsko jutro 1913. godine pilot narednik Mihajlo Petrović pošao je na svoj poslednji borbeni zadatak... 😔

Rodio se 1884. godine u selu Vlakča, između Aranđelovca i Kragujevca. Pošto se odlično pokazao kao đak u seoskoj osnovnoj školi, odlazi u Vojnozanatsku školu u Kragujevcu, ali je napušta i odlazi najpre u Beograd i zatim u Rusiju, nameran da tamo nastavi obrazovanje u nekoj vojnotehničkoj ustanovi. Želja mu se nije ispunila, jer se zbog bolesti morao vratiti u Srbiju.

Školovanje nastavlja 1903. godine u Artiljerijsko-podoficirskoj školi u Kragujevcu koju završava kao najbolji pitomac u klasi. Istakao se po svim vrlinama tokom službi u Kragujevcu, Nišu i Beogradu. Pored vojničkih dužnosti, pokazivao je i umetničke afinitete, naročito u oblasti slikarstva i poezije.

Sa činom narednika je 1912. godine izabran u grupu prvih šest srpskih pitomaca koji odlaze u Francusku na pilotsku obuku. Završio je letačku školu Henrija i Morisa Fermana u jednom gradiću kod Pariza, a bio je i prvi pitomac iz svoje grupe koji je poleteo bez instruktora. Dobio je pilotsku dozvolu broj 979, čime se upisao u prvih hiljadu pilota na svetu.

Foto: Wikipedia.org

Po povratku u Srbiju, Petroviću je dodeljen avion Farman HF.20, jedan od onih koje je država nabavila uoči Prvog balkanskog rata. Međutim, Petrović nije bio obučen za upravljanje ovim avionom, ali je pokazao izuzetan entuzijazan i marljivo je radio da ga savlada.

U sastavu novoformiranog Primorskog aeroplanskog odreda, Mihajlo Petrović je upućen na aerodrom Barbaluši kod Skadra, gde je trebalo da pruža vazdušnu podršku opsadi grada. Na svoj poslednji borbeni zadatak poleteo je 7. marta po starom, odnosno 20. marta po novom kalendaru. Pod jakim udarom vetra, pokidao se zaštitni pojas i okrenuo avion, a Petrović je ispao iz njega na visini od 1.200 metara. Na ovaj način, postao je i prvi Srbin koji je stradao u avionskoj nesreći.

Sledećeg dana, sahranjen je kod crkve u selu Barbaluši. Aprila 1914. godine su njegovi posmrtni ostaci preneti na Cetinje uz najviše počasti. Treći i poslednji put je sahranjen 1931. godine u porodičnoj grobnici na Novom groblju u Beogradu, zahvaljujući njegovom mlađem bratu artiljerijskom potpukovniku Živanu Petroviću.

U Muzeju vazduhoplovstva čuva se značajna zbirka ličnih predmeta pilota Mihajla Petrovića. Vojni aerodrom u Nišu od 2018. godine nosi ime narednika Mihajla Petrovića.

Autor: redportal.rs