Akadjani i njihov uticaj vekovima kasnije

Ppmalo je kliše stalno ponavljati da se imperije uzdižu i padaju, ali da li vam je ikada palo na pamet pitanje koja je to PRVA imperija koja se tako reći - uzdigla?

Akadska imperija je postojala u kratkom vremenskom periodu između 2334-2218. godine pre nove ere, i nju je osnova vladar Sargon Veliki, koji je i njen najpoznatiji vladar. Međutim, uprkos njenom vrlo kratkom postojanju, ova imperija je postavila set rekorda i prvih poduhvata koji su kasnije replicirani i standardizovani kao elementi imeprije od strane drugih vladara.

Centar imperije je bio sam grad Akad odakle se vladalo velikim regionom južne Mesopotamije, koja je pre toga bila podeljena između velikog broja malih gradova država (Uruk, Ur, Lagaš, Kiš, Mari i Ebla), svaka sa svojom posebnom dinastijom.

Akad (nekada nazivan i Agad) još uvek nije lociran od strane arheologa, ali se smatra da se nalazaio na zapadnoj strani obale reke Eufrat - negde između antičkih gradova Sipar i Kiš. Međutim, drugi veruju da je bio lociran između gradova Mari i Vavilona, dok ga drugi naučnici smeštaju daleko dalje odatle.

Nevezano gde se tačno nalazaio, grad je držao u šaci veliki deo regiona. Prema Sargonu i njegovim pisarima, akadska kontrola se u svoj najvećem obimu prostirala od Persijskog zaliva, preko male Azije pa sve do Mediteranskog mora i Kipra. Postoje i naučnici koji tvrde da se imperija prostirala i dalje na zapad, sve do Krita u današnjoj Grčkoj.

Sjedinjenjem tolikog broja državica koje su bile u ratu svaka jedna sa drugom, Sargon i njegovi naslednici su uspeli da povežu trgovački udaljena mesta i da omoguće dobrima da se kreću slobodno preko velike teritorije - od severne Mesopotamije na jug, preko reke Eufrat. Stabilnost regiona omogućila je i razvoj drugih aspekata kulture poput umetnosti, pismenosti, poljoprivrede i nauke. Naravno, usled takvog razvoja i za kratak period, akadski jezik je postao univerzalni jezik regiona - zamenivši sumerski jezik u svim aspektima izuzev u religijskim obredima.

Akadjani su čak uveli i prvu poštu, gde su glinene pločice sa klinastim pismom bile zapečaćene pečatom i imenom sa adresom onoga kome se šalje. Jedini način da se ovakav "paket" otvori, bilo je da ze razbije glineni omot i pečat, čime bi se znalo da je neko otvarao poštu.

Sargon je ostao poznat u istoriji kao prepreden vladar, postavljajući na najvažnija mesta najvernije sluge i ljude širom svoje države, jedna od najznačajnijih bila je i njegova rođena ćerka Enheduana koja je postala vrhovna sveštenica boginje Inane u Uru. Enheduana, koja je i prva osoba imenovana kao autor literararnog dela - 42 religijske himne i tri pesme, je iskoristila svoju poziciju da utka zajedničku religiju širom zemlje.

Sam Sargon je vladao Akadom 56 godina i nasledio ga je sin Rimuš, koji je nastavio sa očevom politikom. Međutm, rani period njegove vladavine su karakterisale razne pobune iz prethodno osvojenih gradova te velika borba za povratak stabilnosti u zemlju. Rimuš je vladao samo 9 godina pre no što je preminuo, te ga je nasledio njegov brat Miništusu, koji je takođe morao da se bori protiv pobune u zemlji. On je takođe ubrzo umro pod sumnjivim okolnostima - sumnja se da su ga ubili dvorjani.

Potom je na vlast došao Naram-sin, sin Miništusua. Naram-sin je ušao u istoriju kao jedan od najvećih vladara Akada, iako veoma kontroverzan, koji je vladao zemljom punih 36 godina proširivši značajno granice carstva i ovenčavši se velikim brojem vojnih uspeha.

Prema legendi, Naram-sinova ambicija i njegova oholost (smatrao je sebe za boga) uznemirili su akadski panteon bogova i doveli do božanske odmazde, što je dovelo do uništenja Akada tokom vladavie njegovog sina Šar-kali-sarija. Kao i svi njegovi preci, Šar-kali-sari je morao da se suoči sa velikim i nasilnim pobunama tokom svoje vladavine, ali kako priča navodi, na kraju je bio poražen od strane invazije naroda Guta koja je uništila Akad i započela tamni period istorije Mesopotamije.

Iako naravno nema dokaza koji bi podržali fantastične elemente ove priče, istoričari i arheolozi veruju da su klimatske promene dovele do pada imperija Akada. U ovoj modernoj interpretaciji sleda događaja, klimatske promene su izazvale glad koji ne samo da je poremetio trgovinu, već oslabio i samu državu do te mere da je ostala nemoćna pred različitim pobunama i invazijama spoljnih neprijatelja.

Poslednji kralj Akada Dudu i njegov sin Šu-Turel nisu imali moć poput kraljeva koji su vladali pre njih. Njihova moć nije odmicala dalje od direktnog i najbližeg kruga teritorije oko samog grada. Imana su im se retko asocirala sa moćnim vladarima carstva iz proščosti i vremenom, sam grad je izbledeo iz sećanja ljudi i iztorije postajući samo još jedna legenda i misterija.

Autor: redportal.rs