Važan deo ove postavke čini izložba plakata završnih predstava Instituta, koji su nastali od njegovog osnivanja 2014. godine. 😎

U Muzeju grada Beograda od 6. do 8. marta će biti prikazan tradicionalni showcaseInstituta za umetničku igru. Ovogodišnji showcase se održava pod sloganom Meki rituali u okviru kog će biti predstavljeni radovi studenata osnovnih, master i doktorskihstudija Instituta a koji si nastali pod mentorstvom prof. Dijane Milošević, prof. dr Snežane Arnautović Stjepanović, Ognjena Vučinića i doc. Katarine Bućić. Radovi koji će biti prikazani su u formi koreografija, višemedijskih instalacija, video radova, performansa i fotografija. Važan deo ove postavke čini izložba plakata završnih predstava Instituta, koji su nastali od njegovog osnivanja 2014. godine. 😎

MEKOĆA I PROVOKATIVNOST LIČNIH i DRUŠTVENIH RITUALA 😊

Zajednička odrednica radova koji se prikazuju na ovogodišnjem showcase-u je pomalo iznenađujući i suptilan kvalitet mekoće i nežnosti, kojima su suprostavljeni oštrinapostavljenih pitanja o smislu stvaranja u okviru nametnutih ograničenja, kako onih kojisu nastali kao posledica društvenih ili onih koji su nastali kao proizvod ličnih ograničenja. ☝🏻

Mekoća je odredila i samu formu radova, koja je često promenljiva, gde se performanspreliva u video, pozorišna forma se transformiše u performans. Pažljiva koreografijavidea inicirana je zvučnim prostorom, zvuk se transformiše u sliku.

U našem savremenom trenutku, gde smo svedoci narastajućoj grubosti, konfliktu i često nasilju, potreba da se istražuje prostor novouspostavljene nežnosti govori o moćiumetnosti da kreira protivtežu, da osvetli one aspekte naših života koji će nam pomoći da transformišemo taj mrak u novu, pokretačku energiju. Ovi radovi kao da su nastali izpromišljanja značenja koja kreiraju isprepletanje svetlosti i senke.U ovom slučajumožemo da kažemo da je senka proizvela potrebu za svetlom koja se očituje uistraživanju mekoće i nežnosti – tela, mišljenja, postupaka. 😊

Teme radova se kreću od istraživanja ličnog sigurnog prostora koji proizvodi unutrašnjimir, ženske unutrašnje snage i lepote tela, uživanja u mekoći oblika tela, koje je nekadagolo a nekada prekriveno svetlucavim prahom, mekoći bebine kože praćenim ritmomotkucaja srca, istraživanje emocija sigurnosti, sreće, radosti, utehe, izazivajućiumirujući, meditativni efekat.

U kontrastu sa ovim kvalitetom jesu lični i društveni obredi, rituali, koji pored proizvodnjeosećaja mekoće i slobode, izazivaju i unutrašnju buku ili klaustofobiju, osećaj ograničenosti i gubitka, kao u slučaju mera nastalih usled pandemije ili teške pojavekrađe beba.

Kroz radove se prepliće lično i društveno, nudeći nam jedan novi, drugačiji pogled navreme u kome živimo.

Autor: redportal.rs