U tome upravo leži i odgovor na pitanje - zašto se i danas za žutu boju kaže da je - plava.
U našem jeziku je nijansiranje boja u prošlosti bilo jako grubo pa su se one suštinski delile na tamne ili svetle, zagasite ili sjajne. Tako je u staroslovenskom jeziku reč plav opisivala sve što pripada svetlijem spektru boja. Dakle, i bledo/svetlo, ali i ono što danas zovemo zlatnim/žutim. Sve je to bilo plavo, pa se otud i čovek svetle kose zvao plavim.
Suprotno, za ono što danas zovemo plavim koristili su se pridevi sinji ili modar.
Tragovi ovoga zadržali su se u narodnim pesmama u kojima i danas možete pročitati opise poput sinjeg mora, modrog neba ili, obrnuto, kako se žitna polja u daljini plave…
Vremenom je došlo do delimične zamene - sinje/modro postalo je plavo, a reč žuto ušla je u upotrebu iako se prvobitno značenje reči plav nije izgubilo. Tako je sve do danas ostao dublet.
Srpski jezik nije jedini u kojoj je opstala ova nelogičnost. U poljskom se za osobu svetle puti/žute kose takođe koriste izrazi i żółty (žuto) ali i płowy (plavo).
Portugalci za ženu svetložute kose kažu loira (plava) dok Špance muči drugačiji, da kažemo, problem. Naime, kod njih se za plavušu kaže rubio što bi u bukvalnom prevodu danas značilo crvena.
PLAVUŠA vodi u nominacijama za NAJGORI FILM 📺🎥
NINA BADRIĆ postala PLAVUŠA 👱♀️
Megan Foks postala plavuša 👇
Autor: magazin.novosti.rs