Stigli novi dokazi posredstvom genetskih analiza

U kontekstu primata, ljudi su apsolutno goli. Samo pitanje kada i zašto su ljudi izgubili krzno, tačnije kada je homo sapiens odbacio svoje odelo je pitanje koje je dugo zanimalo genetičare. Sada, nova studija je pokušala da preko genetike i genetskih promena da utvrdi koji re razlog našoj telesnoj ćelavosti i da li ljudi i dalje poseduju sve gene koji su potrebni za naše nekadašnje raskošno krzno.

U potrazi za odgovorima, naučnici su osmislili originalnu analizu gde su pretražili genetski kod 62 sisara da bi utvrdili koji segmenti genoma su potrebni i optimalni da bi se imalo puno i gusto krzno.

Fenotip životinja je pod uticajem epigenetike, koja izaziva promene na ogranizmu koje nisu direktno pod uticajemDNK sekvence već od strane regulatornih elemenata koji omogućavaju genu da se tzv. izrazi. Na taj način se može objasniti kako određene životinje poseduju gene za određeni fenotip, poput ljudi koji poseduju gene da im telo bude CELO prekriveno kosom, ali umesto toga aktivan je onaj gen koji podražava našu opštu ćelavost (u odnosu na druge primate i sisare).

Geni i regulatorni elementi koji su identifikovani u studiji pokrivaju sve aspekte i sve vrste kose na telu, od korena, preko strukture vlasi pa sve do šablona razvoja kose. Najvažnije od svega, istraživači su uspeli da identifikuju regione genoma koji su kontekstualno povezani sa rastom kose, kao i da su se neki delovi razvijali brže a neki sporije - što može biti potencijalno objašnjenje zbog čega su neki sisari prestali da imaju krzno.

Kod sisara postoji više nivoa "ćelavosti", Verovatno smatrate da su ljudi poprilično ćelavi, ali to nije nimalo tačno ako na primer pogledamo ultra glatke delfine naspram kojih mi izgledamo kao kopneni kiviji na dve noge.

Evolucija, tokom vremena i tokom razvoja vrste, može da pali i gasi određene delove genoma - i to je upravo ono na šta su istraživači najviše obratili pažnju tokom izrade studije. Uz pomoć kompjutera i softvera, identifikovali su zajedničke gene u sisarima koji su evoluirali da budu ćelavi i otkrili da su delovi genoma koji su bili odgovorni za rast krzna pretrpeli različite mutacije naspram onih koji i dalje imaju krzno.

Mutacija je glavni pogon evolucije, što znači da su isti regioni bili i presudni kod ljudi i u "odluci" da se odbaci krzno.

Istraživanje razloga zbog čega i danas nismo dlakavi kao omanje varijante jetija, nije samo ograničeno na pitanje prošlosti već je itekako važno i u medicini - jer daje nemerljivo važne odgovore koji su potrebni medicini u pokušaju da pomogne ljudima u kreiranju terapija za borbu protiv ćelavljenja.

Autor: redportal.rs

#DNK

#Genom

#Hominidi

#Sisari

#Zašto

#delfini

#genetika

#krzno

#ljudi

#medicina

#nemaju

#sekvenciranje

#terapija

#ćelavost