Decembar u Jugoslovenskoj kinoteci obeležiće programi posvećeni slavnim autorima sa ovih prostora

Filmski reditelj Lordan Zafranović je bio gost Jugoslovenske kinoteke povodom jubileja ā€“ 60 godina svog stvaralaÅ”tva koja će biti upriličena retrospektivom njegovih filmova od 3. do 5. decembra.

Upravnik Muzeja Jugoslovenske kinoteke Marjan Vujović istakao je da su svi iz direkcije ove filmske institucije srećni Å”to je tako veliki reditelj odlučio da baÅ” ovde obeleži tako značajan jubilej.

Vujović je naveo da će se u sali DuÅ”an Makavejev 3. decembra otvoriti retrospektiva povodom 60 godina umetničkog stvaralaÅ”tva reditelja i scenariste Lordana Zafranovića, uz razgovor sa autorom, i govor direktora Ššinoteke Jugoslava Pantelića, a projekcije su besplatne.

- Za mene je ovo izuzetan događaj, da upravo u Ššinoteci koju sam oduvek toliko voleo, obeležimo moj rad. Sa mojim ranim filmovima vraćamo se u neko drugo vreme, te 1962. godine. Sećam se da smo tada uživali u filmskim projekcijama Ššinoteke - evocirao je uspomene jugoslovenski režiser, čije je filmove za prikazivanje delom omogućila ČeÅ”ka televizija i Hrvatski filmski arhiv.

Video: Tanjug/NZ

Decembar u Jugoslovenskoj kinoteci obeležiće programi posvećeni slavnim autorima sa ovih prostora - osim Lordanu Zafranoviću, u planu je i omaž reditelju i snimatelju Ššarpu Aćimoviću Godini, a krajem meseca premijerno će biti prikazana restaurisana verzija filma Ššlakson (1965) Vojislava Ššokana Rakonjca.

Zafranović je podsetio da je u to doba snimao amaterske filmove pre nego Å”to je otiÅ”ao na čuvenu Filmsku akademiju FAMU u Pragu, gde su studirali Goran Paskaljević, Srđan Ššaranović, Goran Marković, Rajko Grlić, kasnije i Emir Ššusturica.

Program u subotu će početi razgovorom sa istaknuti filmskim autorom.

Prve večeri biće prikazano sedam njegovih, retko prikazivanih, kratkih igranih i dokumentarnih filmova koje je snimao joÅ” Å”ezdesetih godina.

U prva dva - Priča (1963) i Dnevnik (1964) Zafranović se pojavljuje i kao glumac.

Ti filmovi tada prikazivali su način kako smo mislili, razmiÅ”ljali. Bila je to realna slika druÅ”tva, ulica, o koje će svedočiti generacije iza nas. Bio je to na neki način proboj novog filma i osvajanje sloboda koje tada nisu bile moguće. Ta ostvarenja nagoveÅ”tavaju jednu buduću generaciju autora, podvukao je Zafranović i dodao da su ti filmovi bili nekako snimljeni na pola puta, nisu mogli da idu do kraja kako su želeli.

On je govorio da su njegovi kratki filmovi Valcer, moj prvi ples (1971), Ave Marija (1970) bili veoma interesantni sa svojim ideologijama u to vreme.

Potrebno je bilo da se razbijaju jakim udarcima na filmu ti kanoni građanske ideologije, i okoÅ”tale stvari i onda krenete neÅ”to novo, Å”to ume da traje dosta dugo. Ti filmovi su ocenjeni nulom zbog, kako su mi saopÅ”tili, zastranjivanja. A nisu mi nikad objasnili Å”ta im to znači i gde u mojim filmovima nalaze zastranjivanje, ističe Zafranović.

Uz kratkometražna ostvarenja, 4. decembra biće prikazan i dugometražni igrani film Lacrimosa (Osveta je moja) koji je Zafranović snimio tokom egzila u ČeÅ”koj 1995. godine

Poslednjeg dana, 5. decembra biće emitovan televizijski film iz perioda Jugoslavije Film o gostima i radnicima (1977), za koji Zafranović kaže da je tema samoupravljanje, bio je neko vreme zabranjivan, ali je kasnije iÅ”ao i na neke festivale kao Motovun.

O tim zabranama Zafranović se prisetio kada je davno učestvovao na festivalu sa prvim filmom Nedelja (1969), kada je prvu nagradu osvojio Živojin Žika Pavlović.

I kasnije su te zabrane krenule, to je bilo neÅ”to normalno, eto Žika Pavlović je bio zabranjen zbog svojih crnih filmova u vreme Crnog talasa. Situacija je bila takva i nije moglo drugačije, smatra scenarista i reditelj.

Lordan Zafranović rodom iz Maslinice, Å olte, diplomirao je književnost i likovnu umetnost na PedagoÅ”koj akademiji u Splitu.

Posle je studirao i diplomirao film i režiju u Pragu, na FAMU, jedan iz grupe jugoslovenskih režisera poznatih po nazivu PraŔka Ŕkola.

Njagovi najbolji filmovi su prožeti snažnom osudom nacionalizma, ratnih zločina i genocida u Drugom svetskom ratu.

Ššao mlad je sa filmskom ekipom u vreme Jugoslavije radio je na snimanju blizu ustaÅ”kog logora Jasenovac, gde se prvi put susreo sa arhivskom filmskom građom, fotografijama, svedočenjima i dokumentima.o

Ovaj susret sa ustaÅ”kim zločinima u Jasenovcu na njega je ostavio zastraÅ”ujući snažan utisak, Å”to je obeležilo njegovu bogatu karijeru sa remek delima Okupacija u 26 slika, Ššrv i pepeo Jasenovca (1983), Pad Italije, Večernja zvona, Zalazak stoleća / Testament L. Z. i druge.

On se danas osvrnuo i na dugometražni film Lakrimosa (Osveta je moja).

Ponudili su mi jedan scenario koji je negde predstavljao prelazak iz socijalizma u demokratiju, zapravo početak te kontrole nad nama. I danas nas stalno kontroliÅ”u, ima svuda postavljenih kamera. Taj film je bio dosta napadnut od strane ČeÅ”ke, ne zbog estetike, nije im tu niÅ”ta smetalo, već zbog ideologije, ocenio je reditelj i naveo da je film ipak imao uspeha po mnogim festivalima.

Zafranović je laureat mnogih nagrada, između ostalog i Zlatna arena za režiju u Puli 1986. godine, i Aleksandar Lifka na Festivalu evropskog filma Palić (2011), i mnogih drugih.

Film Lakrimosa nije bio dovoljno zapažen, već je ostavljen po strani kao neko siroče bez roditelja. To je film o intelektualcu koji se ne snalazi u demokratiji, Å”to se deÅ”ava i dan danas, zaključio je Lordan Zafranović.

Veliki reditelj uveliko snima svoj najnoviji igrani film Zlatni rez 43 prema čuvenom starom scenariju pisca Arsena Diklića, takođe na temu strahova u Jasenovcu, gde igraju Predrag Miki Manojlović, Željko Dimić - Džek Dimič, i drugi.

Autor: Tanjug

#DuŔan Makavejev

#Lordan Zafranović

#Marjan Vujović

#jugoslav pantelić