Sanjao srpski umesto američkog sna

Svim Beograđanima je poznato njegovo ime, ali malo ko zna o kome se zapravo radi.

Rodio se 1811. godine u češkom mestu Litomišl i tu izučio kožarski zanat. Želeo je da ode u Ameriku i tamo započne novi život i posao, ali je na nagovor sestre i zeta došao u Srbiju, tada još uvek autonomnu kneževinu u sastavu Osmanske imperije. Sa porodicom se doselio 1855. godine na Topčider.

Bajloni je sa sinovima brzo počeo da razvija različite poslove. Ono po čemu ga danas pamtimo jeste pivara pored Skadarlije, a obližnja pijaca se i sada zove - Bajlonijeva pijaca. Umro je 1875. godine i sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.

Njegov najstariji sin Jakov Bajloni bio je srpski vojnik u Srpsko-turskim ratovima (1876-1878), odlikovan Takovskim krstom. Unuk Ignjat J. Bajloni, koji je nosio ime po dedi, bio je prvi guverner Narodne banke Kraljevine Jugoslavije.

Na priču o Bajloniju, nedavno je podsetio Goran Vesić na svom Tviter profilu.

Autor: redportal.rs

#Bajlonijeva pijaca

#Istorija Beograda

#Pivara

#beograd

#pivo