Radio je u porodičnoj fimi, vodio knjige, međutim ljubav prema poeziji je bila jača.

Pesnik Aleksa Šantić rođen je na današnji dan, 27. maja 1868. u Mostaru, koji se tada nalazio u Otomanskom carstvu. Rođen je u trgovačkoj porodici Riste i Mare Šantić. Imao je braću Jeftana i Jakova i sestru Persu. Završio je trgovačke škole u Trstu i Ljubljani.

Kada je završio školovanje vratio se Mostar. Radio je u porodičnoj fimi, vodio knjige, međutim ljubav prema poeziji je bila jača pa je nekoliko godina posle otpočeo pisanje.

Ljudi kojima se Aleksa Šantić divio su bili srpski pesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj. Pisao je za nekoliko časopisa, Bosanska vila, Javor, Otadžbina, Srđ, osnovao je i pevačko društvo Gusle, a kada je osnovan časopis Zora bio je jedan od urednika. Bio je predstavnik Mostara u Narodnoj organizaciji.

Za vreme aneksione krize u Bosni i Hercegovini, zajedno sa Svetozarem Ćorovićem i Nikolom Kašikovićem odlazi u Italiju stavljajući se srpskoj vladi na raspolaganje, to isto je učinio i početkom Balkanskih ratova. Kada su ga austrijske vlasti proterale iz Mostara otišao je da živi u Konjic.

Tokom života je objavio veliki broj dela, najpozantija su: Hasanaginica, Na starim ognjištima, Anđelija, Nemanja i Pod maglom. Najpoznatije Šantićeve pesme su: Emina , Ne vjeruj, Ostajte ovdje, Pretprazničko veče, Što te nema?, Veče na školju, O klasje moje, Moja otadžbina, Mi znamo sudbu, Boka, Pod krstom, Kovač.

Aleksa Šantić se družio sa ljudima koji spadaju danas u velikane: Osmanom Đikićem, Jovanom Dučićem, Svetozarom Ćorovićem. Đikiću je čak rekao da je hrabriji do njega jer se borio za ljubav.

Kakvi smo pjesnici - drugi će reći. A ja tebi da kažem: hrabriji si čovjek od mene. Tvoja ljubav prema Zori pobijedi i vjeru i naciju i čaršiju. Ti svoju ljubav oženi, a ja?... Malo je Osmana Đikića, malo... Zato te, brate, kao pjesnika volim, a kao čovjeka i volim i poštujem, rekao je Šantić Osmanu Đikiću.

Aleksa Šantić preminuo je od tuberkuloze 3. februara 1924. a sahranjen je u Mostaru na Novom groblju. Po njemu mnogo ulica i škola u Srbiji i Republici Srpskoj nose ime, ima spomenike u Mostaru i u Beogradu, na Kalemegdanu.

Po životu Alekse Šantića snimljen je film Moj brat Aleksa.

IZVOR: YT / ZLATNO DOBA 

Autor: Redportal.rs

#emina

#pesnik

#šantić