Sukobi u Bosni i Hercegovini počeli su na proleće 1992. i trajali su do mira u Dejtonu, novembra 1995.
Borac Vojske Republike Srpske, Rade Rogić je mobilisan kao zastavnik u Radničkom bataljonu 6. sanske brigade Vojske Republike Srpske. Sa svojom jedinicom je poslat na krupsko ratište, gde su se vodile borbe sa hrvatsko-muslimanskim snagama.
Peti korpus muslimanske Armije BiH, pod komandom Atifa Dudakovića, u sadejstvu sa jedinicama hrvatske vojske započeo agresiju na Republiku Srpsku pod kodnim imenom Sana 95.
Tokom jednog izviđačkog zadatka između Bihaća i Bosanske Krupe u rejonu sela Gudovac, vojnik Rade Rogić naleteo je na pripadnike jedinice Hamza iz 505. muslimanske brigade iz Bužima. U ovoj jedinici je bilo puno pripadnika mudžehedina koji su bili nemilosrdni prema zarobljenicima.
Tragičnu sudbinu je doživeo i ovaj srpski vojnik. Pripadnici Armije BiH su monstruozno ubistvo i iživljavanje nad Radom Rogićem snimali na video kasetu. Iako im je Rade Rogić govorio da ima 2 ćerke i da imaju milosti. Niko od prisutnih nije imao milosti, odsekli su mu glavu, a zločinci su uzvikivali svoje borbene pokliče Alahu ekber!.
Porodica vojnika Rade Rogića je podnela tužbu pred nadležnim sudovima Tužilaštva BiH. Organi BiH sproveli su i istragu a za ubistvo Rade Rogića, a osumnjičene su čak 22 osobe. Među optuženima je i Teufik al Harabi - egzekutor Radeta Rogića. Nažalost, optužnica nije podignuta, a zašto je to tako znaju ljudi iz Tužilaštva BiH.
Slučaj Rade Rogić dospeo je i do Haškog tribunala koji je vratio video-kasetu uz obrazloženje da je previše brutalna, i odbio je da procesuira ovaj zločin.
Autor: Redportal.rs