Donosimo vam 8 istoriskih predstava nikoga drugog do samog palog anđela - Lucifera 🤓

Od palog silnog anđela do bradatog, rogatog čoveka crvene kože, predstave Satane kao princa tame su se konstantno i iznova i iznova menjale i redefinisale. Današnja satanska figura i predstava je kulminacija vekova umetnosti, slikarstva, poezije, pozorišta i skulpture - svih njih i njihovih pokušaja da predstave nekoga ko je čista destilovana personifikacija zla. 👹😁

Da bi otkrili kako đavo zaista izgleda potrebno je da zaronimo duboko u istoriju i da proniknemo u sve njegove forme, stoga donosimo vam 8 načina tj. predstava kako su ljudi videli i predstavljali Princa tame i gospodara pakla kroz istoriju. 🧐

1. STARI JEVREJI I ZMIJA 🐍

U Starom zavetu u delu Postanje, zmija koja kuša Adama i Evu sa zabranjenim voćem sa drveta znanja, se najčešće asocira sa Satanom. Međutim u originalnom tekstu na hebrejskom jeziku, ne postoji nijedna naznaka da je to u pitanju on. Nigde se ne navodi ni u kontekstu tom, a posebno ne u imenu. Jedini put kada se pominječ reč Satana ona je u kontekstu svog značenja koji je neprijatelj, protivnik, prepreka i može da se odnosi kako na ljude tako i na nadljucka bića. Tek je mnogo kasnije, u Novom zavetu, Satana postao eksplicitno povezan sa zmijom. Uprkos ovome i dan danas zmije i guje se sve asociraju sa Đavolom.

2. RANI SREDNJI VEK: PALI ANĐEO 😈

U Bibliji, u knjizi Proroka Isaije piše:

Kako pade s neba, zvezdo Danice (Lucifer), kćeri zorina? Kako se obori na zemlju, koji si gazio narode? A govorio si u srcu svom: 'Izaći ću na nebo, više zvezda Božijih podignuću presto svoj, i sešću na Gori zbornoj, na strani severnoj, izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću se s Višnjim.

U ovom delu teksta imamo direktno ukazivanje da je Bog taj koji je izbacio Satanu iz raja. Ovde izraz Lucifer, jutarnja zvezda (Danica u citatu) je izraz kojim prorok Isaija definiše i opisuje budućeg kralja Vavilona. Kako naučnici objašnjavaju, rani crkveni oci su proširili lik Lucifera (Đavola) daleko van originalnog konteksta, načinivši od njega pobunjenog anđela i transforimsali ga u vrhunski simbol oholosti, arogantnosti i ponosa pred Bogom - uzdižući njegov karakter i ličnost kao primer ultimativnog grešnika i greha.

Najraniji prikazi Satane iz ovog perioda potiču iz 6. veka, sa mozaika bazilike Sant Apollinare Nuovo u Raveni u Italiji. Predstava prikazuje đavola kao plavog anđela, ali je ovakva predstava ubrzo napuštena u korist demonske forme sa animalističkim elementima.

3. SREDNJI VEK: SATANA KAO ZVER 👹

Predstave đavola tokom srednjovekovnog perioda su bile najčešće zmajolike. Na primer na zapadu Evrope, jedan od ranih Papa hrišćanstva, kako se navodi, ubio je jednog demonskog zmaja čime je impresionirao grupu paganskih sveštenika i potvrdio hrišćansku veru rimskog cara Konstantina Velikog.

Ipak, iako su mitska bića najčešće asocirana sa đavolom, takođe su i prave životinje. Veliki broj predstava Satane poseduje vulgarno animalističke elementa, uključujući i sada sveopšte poznate jareće nogice, rep, kandže pa čak i šake sa rožnom mrežom međ prstima.

Ilustracije iz francuskog rukopisa iz 14. veka po imenu Smitfield Decretals prikazuje đavola sa životinjskim delovima tela, predstavljajući ga kao džinovsku zver. Sve od lisica, medveda, lavova i koza po do mnogih drugih životinja, sve one se opisuju kao da poseduju određenu asocijaciju sa nečastivim.

4. DANTEOV PAKAO: KRILATI ĐAVO 🐲

U Božanskoj komediji Dantea Aligijerija, napisanoj u 14. veku, je i deo pod imenom Pakao (Inferno) u kojoj se on seća izmišljenog putovanja kroz 7 krugova pakla pre no što se naš protagonista nađe licem u lice sa samim Đavolom. Dante opisuje Satanu na sledeći način:

Dva moćna krila, koja bi pasovali kakvoj ogromnoj ptici; kao jedra velika poput nijednih koje sam video u svom životu. Na njima ne beše niti jednog pera, behu kao u slepog miša.

Prema naučnicima ovakva krila na Satani imaju svoj koren u vavilonskoj mitologiji, jer je Đavo uvek bio asociran sa Lilith - prvom ženom Adamovim. Kako se objašnjava:

Lilit je poreklom od vavilonskih Lilitu demona. To su krilate žene koje lete kroz noć, zavodeći muškarce i napadajući trudnice i novorođenčad.

Dante takođe ubacuje i određene elemente grčke i rimske mitologije u tradicionalno hrišćansku priču. On se odnosi prema đavolu koristeći reč Dis, a za ime grada koristi nazig Grad Dis-a. Oba pojma dolaze iz latinskog i odnose se na boga Dis Pater koji je bio rimski bog podzemlja. Zato i Dante kaže kada stiže do kraja krugova Pakla i kada izlazi pred Satanu:

Tako bi da u najmanjem krugu, gde beše pupak univerzuma, na kome je Disov tron, onaj ko izda zauvek biva rastočen i uništen.

Kraj prvog dela. U sledećem nastavku: Satana kao rogato biće, Lucifer kao Adonis, Demon u crvenom i naravno Đavo 20. veka . Say tuned! 😊

pročitajte još

GDE ĐAVO SPAVA? 👿

Autor: redportal.rs

#Biblija

#Božanska komedija

#Demon

#Inferno

#Jevreji

#Lucifer

#Princ tame

#Stari zavet

#dante aligijeri

#izgled

#opis

#pakao

#raj

#rani hrišćani

#satana

#srednji vek

#đavo