1. GVOZDENI
Ratni dopisnik francuskog Žurnala Anri Barbi proveo je ceo rat sa srpskom vojskom u Prvom svetskom ratu. On je zabeležio detalj koji savršeno oslikava srpskog oficira.
Tokom bombardovanja Beograda u inicijalnim danima početka rata Austrougari su, samouvereno, zahtevali od odbrane grada da preda prestonicu.
Ali nisu znali da će ultimatum stići u ruke, ni manje ni više, nego generalu Mihajlu Gvozdenom Živkoviću. 😁
SLIKA: General Gvozdeni Živković
Kao direktnom potomku Hajduk Veljka, veteranu svih ratova Srbije i ministru vojnom , odgovor je bio kratak:
IDI U PIČKU MATERINU!
🤣🤣🤣🤣
SLIKA: Deo transkripta i psovka iz knjige svedočanstava Anrija Barbija 😁
2. TRI SRPSKA STEGA
Krajem septembra 1914. godine Austrougarska balkanska armija se pripremala da trijumfalno zauzme Beograd. Želeći da bude heroj i da lagano preuzme strateški najvažniju tačku prestonice Srbije, mađarski komandir Zemuna sačinio je povoljne uslove i odlučio da preda zahtev srpskim jedinicama na Kalemegdanu da se predaju.
Sprski vojnici će moći da se povuku, a sve što treba da urade je da daju signal koji će biti spuštanje srpskog barjaka u 18 časova.
Major Joksim Gajić je primio i pročitao telegram.
SLIKA: Major Joksim Gajić
Te večeri zemunske jedinice austrougarske vojske očekivale su signal za predaju.
Tačno u 18.00 časova spuštena je srpska zastava... i podignuta 3 ogromna srpska stega. 😆😆😆
3. MICKO 🥰
Legendarni Micko Krstić, harambaša iz Stare Srbije, bio je naširoko poznat po junaštvu i borbi protiv Turaka. Ali najviše je ostao upamćen po svom britkom jeziku.
Dok je tamničio u zarobljeništvu kod Turaka u Bugarskoj, stigla je naredba da se oslobode svi Bugari.
Tamničar, prozivajući sve pomilovane Bugare poimence, reče:
MICKO KRSTEV! Istupi, osloboden si.
Na to mu Micko odgovara:
NIT SAM KRESTEV, NIT SAM BUGAR, A BOGME NIT SAM SLOBODAN.
4. KRUNA OTOMANSKA
Doskočiti Turcima je u Boki i u Crnoj Gori postao je način života. Stoga je Petar Želalić, kapetan bokeljske mornarice, odlučio da proba podvig, koji niko dugo vremene neće moći izjednačiti. Oteće dragulj turske mornarice i sultanov brod Kruna otomaska. 🤯
Ovaj potez ravan samoubistvu (kao kada biste danas rekli da ćete oteti nosač aviona) uspeo je da ostvari sa samo svojih 10 mornara saboraca! 🤯🤯🤯
Kada je uplovio, za kormilom Krune otomanske nastao je kompletan šok i neverica. Za ovo čudo nagrađen je titulom malteškog viteza. Bio je jedini vitez ovoga reda koji je bio pravoslavne vere. Sahranjen je na Malti sa svim počastima uz svoju zadužbinu - Crkvu Svetog Nikole. 😎
5. VOJVODA
Radomir Putnik bio je oličenje stoicizma, kratak na rečima, štedljiv i netrpeljiv prema budalaštinama dvora i praznom formalizmu.
Jednom prilikom strani diplomata ušao je u prostoriju u kojoj je vojvoda sa cigarom u ustima čistio svoje cipele.
Zaprepašćen, postavio je vojvodi pitanje:
- Zar VI čistite SVOJE cipele!?
- Da - odgovori vojvoda Putnik - a čije vi čistite?
😂😂😂🤣🤣🤣
SLIKA: Vojvoda Putnik na naslovnoj strani francuskog časopisa J'ai Vu
6. ŠETNJICA DO SOLUNA
Tokom okupacije Srbije u Prvom svetskom ratu učiteljica iz Užica Ljubica Čakarević nije mogla više da sedi iza fronta i da ne sudeluje u najvećem događaju koji je potresao svet i njenu generaciju. Posebno je tištilo to što je znala da su joj otac i braća na solunskom bojištu.
Nikakav problem. 😎
Ljubica se lagano obukla, spakovala nešto hrane u košaricu i zaputila pravo ka njima. PRAVAC PEŠICE IZ UŽICA U SOLUN. 💪
U putu je provela više od mesec dana, usput (verovatno da joj brže prođe vreme) sakupljajući informacije o neprijateljskoj vojsci i njenim pozicijama.
Kako je stigla i ispričala šta je saznala, tako su joj nakačili Medalju za hrabrost Miloš Obilić. 😊
7. JEDVA SPASI DUŠU OD ŠEJTANA!
Nakon Velike seobe Srba 1690. i austrijsko-turskih ratova, za Srbe na Kosovu i Metohiji nastupilo je teško vreme. Turci su se svetili za ustanak Srba i njihovu ulogu u ratu, dok su albanska plemena prelazila Šaru i Prokletije, zauzimajući srpska prazna sela i pritiskajući preostalo stanovništvo.
Međutim, Srbi se nisu dali pomeriti ni makac. Dovijali su se na sve načine da sačuvaju svoje nasleđe i svoju zemlju.
Tokom ovog perioda bio je veliki pritisak na crkvu, mnogi hramovi su pretvoreni u džamije ili uzeti kao privatno vlasništvo turskih velmoža.
Zabeleženo je da je jedan Turčin, derviš, hteo Crkvu Svetog Spasa u Prizrenu da uzme sebi kao tekiju. Uz pomoć vlasti dobio je, ali lokalni Srbi nisu odustali. 😉
Svake bogovetne noći su se oblačili u đavole i prepadali derviša, koji je spavao u njoj. Toliko su ga sludeli da je on na kraju pobegao odatle i nikada se više nije vratio.
Kako je ostalo zapisano, pobegao je da bi:
SPASIO SVOJU DUŠU OD ŠEJTANA
🤣🤣😂
SLIKA: Crkva Svetog Spasa u Prizrenu
Autor: redportal.rs