Život je večita borba. Ko sme - taj može. Ko ne zna za strah - taj ide napred!

Na svim pravcima srpska vojska je bila brojčano i oružano nadjačana. Sva 3 rejona bojnih dejstava bili su pod ogromnim pritiskom. Austrougari su forsirali Drinu ka Prvoj armiji i pokušavali diverzantske upade preko Dunava u pozadinu Druge. Centar koji je držala Treća armija jedva je odolevao...

Četrnaestog novembra u direktnoj borbi ranjen je general Bojović, komandant Prve armije. Načelnik Generalštaba Putnik hitro postavlja na njegovo mesto Živojina Mišića.

Foto: Wikipedia.org/free use

SLIKA: General Petar Bojović neposredno nakon ranjavanja

Situacija je bila teška, gotovo pred kolapsom, 200 km dugačak front je bio neodrživ. Cela severozapadna Srbija je pala.

U redovima srpske vojske vladala je oskudica svega: od hrane, odeće i obuće, pa sve do logorske opreme. U najkritičnijim trenucima boja na Suvoboru srpska vojska ostala je i bez artiljerijske municije, a nestajala je i pešadijska. Odlično naoružana austrougarska balkanska vojska zaustavljana je očajnim jurišima srpskih jedinica, bombama i bajonetima, uz strahovite žrtve.

PRVA ARMIJA

Kada je Mišić stigao na svoje komandno mesto u štab, zatekao je opšti defetizam i ospanje. Vojnici su odstupali i u masama se kretali ka svojim kućama, napuštajući položaje. Oskudica svega i ogromni gubici u konstantnim borbama na Mačkovom kamenu su potpuno izmorili i iscrpli srpskog vojnika, koji je ostajao bez snage za boj. Sveopšti haos u svojim redovima dotukao mu je i ono malo morala što mu je preostalo.

Svedok rasula Prve armije, pukovnik Stevan Hadžić:

Svuda pometnja i haos, drumovi zakrčeni, prizor takav da i najprisebniji gube glavu. Mišić se obraća jednom komandantu: "Pobogu, čoveče, ima li načina da se pomogne?" Komandant odgovara: "Meni se čini da nema." Mišić se onda trže i oštrim glasom preseče komandanta: "Ima ga i mora ga biti!"

Hitro, odsečno i prisebno krenuo je da postrojava vojnike. Po njima je zaključio da je, do tada elitna, Prva armija na ivici sloma. Morala je da stane, bio joj je potreban odmor.

General Živojin Mišić trupama Prve armije:

Probudite se ljudi! Ako sad Švabu ne zadržimo, nikada ga ne zadržasmo. Ako dopustimo da nas pregazi, propali smo! Kažem vam! Pazite, kad ga poteramo biće velike tutanjave, napraviće se takvo čudo od njega, da će svet seiriti!

Uvidevši da nijedna sukobljena strana ne poseduje taktičke rezerve, a da Austrougarska sprema nove, sveže trupe za nastavak ofanzive, Mišić samoinicijativno obaveštava komandu o povlačenju Prve armije.

Uprkos pretnjama i otvorenom sukobu sa regentom Aleksandrom i celokupnom komandom, ostaje čvrsto pri svom stavu.

Povlačenje će se obaviti odmah 28. novembra, Prva armija će se repozicionirati na nove položaje severozapadno od Gornjeg Milanovca.

Kocka je bačena.

KOLUBARSKI MANEVAR

Četiri dana je odmarao Prvu armiju Mišić, četiri dana su Druga i Treća armija izdržavale pakao. Pod pritiskom austrugara i prestonica je morala da bude napuštena...

Drugog decembra u Glavnu komandu stiglo je obaveštenje:

Izgubljena volja za borbom, poremećaj u disciplini, premorenost, apatičnost prema ratu, sve je to sad iščezlo. Sve je spremno da krene napred, zaboravljajući dotadašnje patnje i mnoge druge oskudice.

Obaveštenje je završeno informacijom da će Prva armija stupiti u kontranapad u zoru 3. decembra.

Mišić je komandantima divizija izneo jasan i prost plan:

Jakim udarcem zbuniti neprijatelja, a posle mu ne dati vremena da se osvesti, pribere i prikupi.

Potom je u zoru izdao svoje poslednje naređenje:

Artiljerija! Dobro da nišani, sve baterije da otvore vatru i na pomen neprijatelja. Kada oficiri primete pometnju kod njih, odmah naređujte juriš!

KONTRAUDAR

U zoru, preko Suvobora, usledio je apsolutni i sveopšti udar srpske Prve armije, toliko silovit i iznenađujući da izazvao potpunu pometnju kod neprijatelja.

Iako nespremne, nisu čekale ni minuta, za njima su i Druga i Treća armija Pavla Jurišića i Stepe Stepanovića dale znake za juriš.

U sledeća 2 dana Prva armija uspela je da slomi ključni 16. korpus i primora austrougarsku Šestu armiju na povlačenje na levu stranu Kolubare. Kao što je odbio komandu da se ne povlači, Mišiću je sada bilo naređeno da ne napreduje prebrzo ne bi li se očuvala veza sa Trećom armijom. Međutim, ništa više nije moglo da zaustavi nalet srpske vojske.

Austougarske jedinice počele su bezglavo da se povlače, potpuno potresene povratkom Prve armije.

Kako je vreme odmicalo, postajalo je jasno. Katastrofa Austrougarske balkanske armije bila je potpuna.

Foto: Wikipedia.org/free use

SLIKA: Položaji srpske vojske od početka ofanzive Austrougarske do kontraofanzive vojvode Mišića

VOJVODA

Kontranapad je bio šok za Beč, čije su ekspedicione trupe 3. decembra poranile sa slavljenjem pobede, paradirajući Beogradom. Bio je to šok i za srpsku Vrhovnu komandu, koja je pokušala da uspori Mišićevu kontraofanzivu, ali bez uspeha. Izveštaj komande:

Komandant Prve armije, donekle protivno direktivi Vrhovne komande, a iz sopstvenih pobuda odlučio je da glavnu snagu armije skrene na sever, da još zaostale neprijateljske delove potpuno satre i protera preko granice.

Do 15. decembra oslobođena je i prestonica, pobeda je bila kompletna.

Foto: Wikipedia.org/free use

Za svoju stratešku genijalnost i veru u pobedu do kraja Živojin Mišić je odlikovan najvećim činom u srpskoj vojsci - titulom vojvode. Sam regent Aleksandar je najbolje sumirao veličinu vojvode Mišića:

Morao sam. Morao sam da odam najveće priznanje čoveku koji nije izgubio glavu u vreme kad je drugi nisu ni imali.

Srpska vojska zarobila je generala, 49 oficira, skoro 70.000 vojnika, kao i 40 topova i mnoštvo ratnog materijala.  

Kolubarski manevar se danas izučava na svim elitnim vojnim akademijama širom sveta.

Autor: redportal.rs

#Boj na Kolubari

#Kolubarska bitka

#Radomir Putnik

#Vojvoda Bojović

#Vojvoda Mišić

#kolubara

#Živojin Mišić