Cela grupa je predata, po odobrenju Sekule Drljevića, zloglasnom ustaškom popu Filipoviću. Po toj verziji, Đurišića, Vasića, Ostojića i Baćevića ustaše su zverski umorile.

Pavle Đurišić je bio srpski oficir Jugoslovenske vojske iz Crne Gore koji je postao četnički komandant, vojvoda, i predvodio značajan deo četnika tokom Drugog svetskog rata.

Pavle potiče iz bratstva Đurišić iz sela Parci u Lješanskoj nahiji. Rođen je u Podgorici, 27. juna 1909. godine. Sin Ilije, učesnika u oba balkanska i Prvom svetskom ratu, završio je osnovnu školu i četiri razreda gimnazije u Podgorici. 

Proleća 1945. godine velika grupa crnogorskih i hercegovačkih četnika krenula je zajedno s velikim brojem izbeglica put Slovenije kako bi našli utočište, nakon što je bilo izvesno da će komunisti preuzeti vlast u Jugoslaviji.

U noći između 4. i 5. aprila 1945. došlo je do iznenadnog ustaškog napada kod sela Dolina. U napadu su korišćeni i tenkovi. Položaj Đurišićeve grupe se pogoršao 6. aprila. Opkoljeni, pružali su otpor do 21. aprila kada je Đurišić, usled velikih gubitaka, bio primoran da prihvati novi sporazum sa Sekulom Drljevićem kako bi spasio svoje ljude i stavi se pod njegovu komandu. Sporazum je, međutim, odmah izneveren.

Ustaše su zarobile više stotina oficira i vojnika među kojima su bili i Pavle Đurišić, Petar Baćović, Mirko Lalatović, Zaharije Ostojić… Svi su odvedeni u logor Stara Gradiška. Velika je verovatnoća da je u Lijevču polju mučki ubijen i akademik Dragiša Vasić, drugi čovek i ideolog Ravnogorskog pokreta. Njegova sudbina nije do kraja rasvetljena, pa se u literaturi pominje i da su Vasića zarobili partizani, da je na tajnom suđenju u Banjaluci osuđen na smrt i likvidiran.

Đurišić je bio odvojen od vojske, a onda su jednog po jednog, oficire sa spiska, strijeljali u zgradi komande.

- Oko dva časa poslije podne kapija je otvorena, ušao je prvo tenk, za njim odred ustaša. Naredili su obezglavljenoj vojsci da položi oružje, odvojili oficire od boraca. Tu sam poslednji put vidio Dragišu Vasića, Zaharija - čika Branka Ostojića, Petra Baćevića, Ivana Ružića, Mašana Adžića, Bećira Tomovića, Mana Vekovića... Plakao sam, bili smo bespomoćni, ostalo je u sećanju Predraga Cemovića.

Formiran je preki sud, čiji je predsednik bio Boško Agram, a članovi Dušan Pavlović i Vukosav Drljević. Presude su posle kratkog ispitivanja bile: natrag u zatvor.

- Pored naše ćelije provedoše Pavla, a odmah za njim poveću grupu oko sto pedeset ljudi. Poslije otvoriše i našu ćeliju i povedoše nas ka Savi. Kroz jutarnju maglu uspeo sam da nazrem da nas vode ka nekakvoj lađi. Ulazili smo preko neke rampe jedan po jedan... Među “crnogorskim” borcima vidio sam priličan broj naših omladinaca, držali su puške na gotovs, a oči im pune suza. Onda je pala komanda da se vratimo u logor. Već je bio uveliko 25. april, kada smo izašli na drum Beograd - Zagreb - zapisao je Predrag Cemović u Glasniku SIKD “Njegoš” 7. juna 1961. godine.

Po njegovom sećanju, Đurišić, njegovi komandanti i borci odvedeni su lađom u Jasenovac i o njihovoj likvidaciji ima više verzija. Po jednoj, koja se smatra najtačnijom, cela grupa je predata, po odobrenju Sekule Drljevića, zloglasnom ustaškom popu Filipoviću. Po toj verziji, Đurišića, Vasića, Ostojića i Baćevića ustaše su zverski umorile. Pavla su, po toj priči, živoga zapalili.

Foto: Twitter.com

Autor: Redportal

#Gradiška

#Pavle Đurišić

#jasenovac

#logor

#četnici