Iako možda ne obaraju cele brodove i dalje su čudovišta iz dubina

Džinovska lignja (Architeuthis dux) je misteriozni predator iz dubina okeana, sa očima veličine košarkaških lopti i pipcima dugačkim i po 10 metara. Džinovske hobotnice su jedni od najvećih primeraka beskičmenjaka na kugli zemaljskoj i pripadaju prastaroj grupi životinja po imenu cefalopodi.

Njihovo pojavljivanje po morima i kratki susreti sa moreplovcima je ono što je najverovatnije i inspirisalo mitološka bića nalik njima, poput krakena iz Skandinavske mitologije. Prave džinovske hobotnice se mogu pronaći na dubinama od 900 metara.

Za nauku one su i dalje jedna velika misterija. Samo dva puta do sada su naučnici uspeli da uhvate video snimak ovih titana u njihovom prirodnom okruženju - oba puta u poslednjih 10 godina. Eksperti i dalje nisu sigurni i ne mogu da ocene kolika je njihova brojnost ili koliko različitih vrsta postoji.

Najveća džinovska lignja do sada otkrivena je bila preko 13 metara dugačka. Međutim, na osnovu analiza starosti, ostataka otkrivenih džinovskih lignji i veličine njihovih kljunova (otkrivenih u stomacima kitova), naučnici smatraju da one lako mogu i da narastu do 20 metara dužine.

Hobotnice imaju 8 udova i dva pipka, koja imaju šuljate usisnike koji pomažu da se uhvati plen i uperi u njihove kljunove - napravljene od tvrdog rožnastog materijala (isti materijal kao i egzoskelet insekata), sa oštrim ivicama idealnim za komadanje mesa.

Džinovske hobotnice, iako masivne, i dalje nisu najveći primerak svoje vrste. Kolosalna lignja (Mesonychoteuthis hamiltoni) koja živi u Južnom okeanu na dubinama od najmanje 1000 metara, ima i veće i teže telo od džinovske hobotnice. Jedan od primeraka, koji se čuva u Te Papa muzeju, teži preko 450 kilograma. Kolosalna lignja može da lako bude i preko 14 metara dužine, a najverovatnije i preko 20 metara.

Džinovske lignje su samci i naučnicima nije tačno jasan način na koji se oni razmnožavaju. Prema njihovoj hipotezi, mužjaci i ženka vrste se susreću slučajno i retko. Zbog toga se smatralo da ženka najverovatnije može da sakupi i da čuva spermu više mužjaka. Međutim, ženka koja je uhvaćena nedaleko od obale Japana 2020, imala je spermu od samo jednog mužjaka, što može ukazivati da su gigantske lignje monogamne.

Da budemo iskreni, sve ovo je nagađanje, jer naučnici nisu ni sigurni kako se parenje kod džinovskih lignji uopšte i odigrava. Pretpostavka je da mužjaci deponuju spermu u ruke (pipke) ženke, i da potom ženke otpuštaju jajaj i da ih drže dok se oplođuju pod vodom. Potom ženka pušta milione oploženih jaja zalepljenih jedne za druge poput velike mase.

Male bebe lignje su tek od 1 do 4 milimetra velike kada se izlegu, i ceo svoj dečiji život provode na dubini do 200 metara, pre no što se spuste dublje u vodu kada sazru.

Upšteno, one imaju kratak životni vek. Većina ih živi od jedne do tri godine. Iako naučnici ne znaju koliko lignje tačno žive, veruju da nije više od 5 godina i da najverovatnije rastu munjevito brzo.

Kraken iz skandinavske mitologije, najverovatnije je nastao kao inspiracija iz različitih susreta sa ovim predatorom. Prema legendi, često se maskirao u malo ostrvo da bi na taj način prevarilo moreplovce i odvuklo ih u ambis. 💀

Autor: redportal.rs

#Biologija

#Džinoske Lignje

#KRaken

#Kolosalne Lignje

#Lignje

#Okeani

#Pomorska Biologija