Uroš: Moj idealan svet je onaj u kom ljudi otvoreno, bez sujete, diskutuju o ukusima, interesovanjima i žele da nauče jedni od drugih 🍀

Uroš Đurović je mladi talentovani umetnik sa kojim smo diskutovali o detinjstvu, uspomenama, filozofirali o životu, maštali o idealnom svetu, prisećali se ukusa Valjevskog piva. Uroš nam je ispričao kako se rodila ideja o Muzeju popularnih i supkultura koji, kako kaže: „Ispituje granice, ruši predrasude, spaja nespojivo, povezuje i okuplja mnoge na zanimljiva druženja u kojima učimo jedini od drugih.“ 🎧🎸🎻🎶 Zainteresovani mogu posetiti izložbu Camping the trash out koja okuplja mlade stvaroce (scenografe, scenske arhitekte, primenjene umetnike i sl) i mlade istraživače (sociologe, antropologe, andragoge, politikologe, kulturologe, komunikologe i sl) sa ciljem kreiranja interaktivne, pop up izložbe kao foruma za diskusiju o različitim društvenim temama.

Najdraža uspomena iz detinjstva? 👦🏻

Ima ih previše 🤗. Od nezaboravnih momenata sa dekama, tetkama, preko letovanja sa roditeljima do najsmešnijih mogućih momenata sa društvom, koje i dan-danas ne menjam. 😉

Šta je ono najvrednije čemu su te naučili roditelji?

Oboje su mnogo različti. Od oca – budi iskreno, autentična verzija sebe (ma koliko ti u tom trenutku delovalo da je lakše da budeš neko drugi) i – sloboda uvek znači i odgovornost.
Od majke – ne postoje prečice na putu do uspeha i niko ti ne može oduzeti lepe trenutke (znam da to nisi nikad rekla, ali svaki dan svog života to radiš).

Šta iz tvog ugla u životu nema cenu?

Zdravlje i sloboda.🍀 Sve ostalo nekako dođe, a uz to su i povezani, jer bez slobode čovek je sve osim zdravog.

Omiljen period školovanja i zašto? 👨🏻‍🎓

Verovatno master. 🤔 Nekako se valjda odmoriš od osnovnih studija, naravno, ako upišeš ono što voliš. Imao sam tu sreću da na masteru iz oblasti kulture i umetnosti upoznam ljude iz Indije, Kine, Bugarske, Koreje, Francuske i sl., sa kojima sam i dalje u kontaktu.

Šljivovica ili Valjevsko pivo? 🍻

Valjevsko pivo, zauvek – ko je probao, zna da ne moram da objašnjavam zašto. 💪🏻

Šta ima Valjevo što nema Beograd i obratno?

Na moj veliki šok, najteže pitanje (nekako mi je najviše trebalo vremena da razmislim 🤣🤣). Osim standardne priče da se veliki i mali gradovi razlikuju po mnogo čemu, mislim da su zapravo veoma slični. Oba imaju potencijale koje nikako da iskoriste, s tim da su u Valjevu to pre prirodni resursi (koji se dnevno uništavaju), a u Beogradu mnoštvo napuštenih zgrada koje bi mogle da se iskoriste za štošta (od domova za beskućnike do kulturnih centara). Grad čine i ljudi, pa podstičem mlade ljude da utiču na promene!

Kamijev Stranac ili Sofoklova Antigona i zašto?

Oba, definitivno! Antigonin prkos ustaljenim shvatanjima i Mersoovo (Meursault) shvatanje života iz svog ugla pokazuju nam kako smo često neshvaćeni u svojim namerama. U slučaju Antigone to se pokazalo činjenjem, a u slučaju Stranca nečinjenjem.

Koju knjigu, po tvom mišljenju, treba da pročita svako i koju predstavu odgleda i zašto? 📚

Mislim da je to individualno. Desi mi se nekad da čujem da je neko primetio nešto u jednom delu što ja nikad ne bih i obrnuto. Takođe, ne treba imati predrasude, jer i iz „najjeftinijeg’’ romana sa trafike se može izvući nešto iz života ako si dovoljno kreativan. Dakle, sve zavisi u onome koji čita. Neko može pogledati 200 pozorišnih komada koji neće ostaviti traga na njemu, a neko može pročitati nekoliko knjiga i izvući mnogo više. Ipak, savetovao bih često vraćanje klasicima, jer tu su osnove savremenog stvaralaštva.

Kako tumačiš mit o Sizifu? Da li on predstavlja kaznu i krah čoveka ili upornost čoveka koji doživljava uspone i padove, ali ne odustaje od težnje ka svojim vrhovima? 🗻

Mislim da videti nešto kao kaznu stvar je percepcije. Slično je i sa greškama i kajanjem. Ako smo u stanju da nešto što nam se loše desilo usmerimo da nam bude pokretač i da naučimo iz svojih grešaka, idemo napred. U slučaju Sizifa teško mi je da odredim da li je to primenjivo i na njegov slučaj, ali mislim da jeste jer sloboda je bar 50% stanje uma, a ne spoljašnjih okolnosti (pod okolnosti mislim da „ova mala je ko kamen’’ 🤣 ).

Gde vidiš sebe za 15 godina?

Pre svega, to je jako, mnogo, puno godina. 🤣🤣🤣 Možda je kliše: ali srećnog, zdravog i okruženog ljudima i aktivnostima koje volim.

Ko si kada glumiš? 🎭

Ja sam lik – a lik je ja.

Ko je Uroš privatno, a ko poslovno?

Ista osoba, najčešće, jer naravno da se trudim da moje loše raspoloženje ne utiče na posao. Ipak, nadam se da su najbliži saradnici navikli na moje neretke izlive emocija i promene raspoloženja. 😶

Kako se rodila ideja za Muzej popularnih i supkultura?

Mislim da se rodila onog momenta kad sam je izbacio iz glave drugarici u kafiću. Do tada je bila haos u glavi. Bilo mi je samo jasno da sam prezasićen sa jedne strane lažnim elitizmom u kulturi, gde se striktno određuje šta može a šta ne da bude umetnost. Sa druge strane, previše je i podeljenosti među mladima i javlja se nerazumevanje između različitih supkultura. Mislim da je različitost bogastvo i da jedan trending muzički spot pokreće jednako važnih društvenih pitanja, kao i umetnička instalacija u galeriji. Upravo zato se i radujemo našoj izložbi projekta Camping the trash out, koja kombinuje oba i koja će biti otvorena 19-25. jula u KC Magacin. Dobro nam došli! 🤗

Na šta te asociraju plava, crvena i crna boja? 🔵🔴⚫

Plava – more, putovanja, uživanje. Crvena – strast i ambiciju. Crna – elegancija.

Kako izgleda samo tvoj idealni svet? ✨

Odgovor u pitanju broj 10 ☝️. Pored toga, ljudi koji otvoreno, bez sujete diskutuju o ukusima, interesovanjima i žele da nauče jedni od drugih. Nadam se da će taj svet izaći iz moje glave i da će jednim delom Muzej popularnih i supkultura tome doprineti.

Poruka za naše čitaoce?

Šta god da ti deluje strašno, doći će na svoje jednog dana i više ćeš naučiti na putu ka cilju nego ispunjenjem samog cilja.

Autor: Redportal.rs

#Camping the trash out

#Muzej popularnih i supkultura

#Uroš Đurović

#Valjevo

#beograd