Zapravo bakterije iz stomaka 🦠

Sudeći prema analizama na miševima, koju u stomacima nose na hiljade bakterija, one direktno utiču na način na koji njihovi mozgovi funkcionišu.

Zapravo, istraživači su ovom studijom želeli da otkriju kako mikrobi iz stomaka utiču na rad moždane mreže i kako utiču na ponašanje kod miševa. U normalnim uslovima, kada miš sretne drugog miša koga nikada pre nije video, iznjuškaće se, prvo oko brčića pa potom preko celog tela. Sa druge strane, miševi bez određenih bakterija u stomaku, aktivno izbegavaju društvene interakcije i ostaju udaljeni i izolovani.

Kako navodi glavni autor studije Vein-Li Vu, docent na Univerzitetu Chen Kung u Tajvanu:

Ovakvo ponašanje i društevo izolovanje miševa u kontekstu balansa i disbalansa stomačnih mikroba, nije ništa novo. Ono što nas zanima je šta zapravo dovodi do pojave takvog ponašanja. Tačnije, da li zaista stomak utiče na ponašanje?

OPASNOST OD STRANCA?

Prvi put kada je Vu čuo da bakterije utiču na ponašanje kod životinja pomislio je da to zvuči skoro pa neverovatno. Ali dok je bio na post-doktorskim studijama na Univerzitetu Kalifornija, započeo je sa eksperimentima na miševima i iz prve ruke video njihovo ponašanje. Od tog trena želeo je da sazna zašto ovakva ponašanja nastaju i šta dovodi do toga da se oni manifestuju.

U novoj studiji, objavljenoj 30. juna u časopisu Nature, istraživači su uporedili moždanu atkivnost normalnih miševa sa još dve grupe - miševima odraslim u sterilnom okruženju i miševima kojima je dat nuklearni koktel antibiotika da bi im uništio mikrob u stomaku.

Tim je izmešao miševe iz svih grupa, kao što je očekivano obe grupe miševa sa poremećenom crevnom florom je izbegavao kontakte sa nepoznatim miševima. Nakon ove potvrde, tim je izveo seriju testova da bi utvrdio šta se događa u mozgvima miševa.

Prvo je tražen gene c-Fos, koji se aktivira u aktivnim ćelijama mozga. U poređenu sa normalnim miševima, miševi sa poremećenom crevnom florom pokazuju visok nivo c-Fos aktivacije u delovima mozga asociranim sa stresom.

Ovaj skok u moždanoj aktivnosti se potpuno poklopio sa povećanim lučenjem hormona stresa (kortikosteron).

Ništa od gore pomenutog se nije dogodilo kod normalnih miševa.

Kontrolisanjem nivoa, tako što se ukloni nadbubrežna žlezda, vraća ponašanje miševa u normalno stanje. Blokiranjem proizvodnje kortikosterona lekovima takođe rešava problem, kao i blokiranje receptora u mozgu za koji se vezuje kortikosteron.

Između ostalog, dodavanjem bakterije u Enterococcus faecalis u crevnu floru miševa koji imaju poremećeni balans i pokazuju čudno ponašanje, je potpuno spasilo stvar. Miševi su odmah počeli da se ponašaju normalno, a nivoi kortikosterona su drastično opali.

Kumulativno ovi eksperimenti su pokazali da kod miševa crevna flora reguliše lučenje kortikosterona u krvi i samim tim utiče na ponašanje u društvu.

Međutim i dalje ostaje nepoznanica koji sistem komunikacije se koristi između creva i mozga, i samim tim na koji način kontroliše ponašanje.

Ovi rezultati imaju veliki potencijal da olakšaju doktorima lečenje pacijenata od neuropatskih poremećaja poput anksioznosti ili autizma. Posredna istraživanja već ukazuju da se mnogi slučaji autizma i anksioznosti poklapaju sa poremećajima u crevnoj flori.

Autor: redportal.rs

#Crevna flora

#Moždana aktivnost

#anksioznost

#autizam

#depresija

#psihologija

#stomak