Od turskih tatara do današnjih poštara 🙂

Pošto se padom srpske države sve odvilo pod Osmanskom imperijom Srbi, kao potlačeni narod u velikoj imperiji, nisu imali osnovne samostalne institucije. Po sticanju delimične vrste samostalnosti nakon oba srpska ustanka Srbi su rešili da izgrade svoje institucije koje su odgovarale tadašnjim potrebama stanovništva. Pred bolnice, ckrve, škole red je došao i na poštu.

Za potrebe prenosa pošte u Srbiji je pod turskom vlašću postojala organizovana tatarska glasnička služba, čiji glasnici su se zvali tatari, a njihov glavni zadatak je bio da brzo i sigurno prenesu pošiljke, po naređenju najvišeg organa vlasti.

Kako bi se što brže oslobodili turske vlasti Srbi su morali da razviju mrežu glasnika koji će brzo donositi vesti sa jednog kraja na drugi. Za vreme Prvog srpskog ustanka su postojali ljudi koji su se time bavili.

Po istoriografiji prvi poštar Srbije bio je Sima Besniković koji je članovima Praviteljstvujuščeg sovjeta odneo u njihove nahije pisma sa sastanka. Nakon Drugog srpskog ustanka knez Miloš je imao svoju poštansku službu kao đumruk (carinu). Kako bi što brže dostavili poštu stupilo se u reformu poštanskih dostavki. Poboljšana je brzina i kvalitet usluga. Knez Miloš 1835. postavio Jakova Jakšića za upravnika poštanskog saobraćaja.

Prva javna Pošta u Beogradu bila je smeštena u Knez Mihailovoj ulici (danas se na tom mestu nalazi zgrada Likovne akademije). Prvi zakonski akt o osnivanju poštanske organizacije u Kneževini Srbiji donet je 27. oktobra 1843. poznatiji kao Ustrojenije poštanskog zavedenija.

Već 1855. u Srbiji započinje telegrafski saobraćaj, grade se 2 telegrafske linije od Beograda do Zemuna i od Beograda do Aleksinca. Sam telegrafski saobraćaj je obavljan Morzeovim telegrafskim aparatima. 

U Kneževini Srbiji je 1866. donet zakon o poštama, koji je važio do 1918. i predviđao je otvaranje većeg broja poštansko-telegrafskih stanica, štampanje prvih srpskih poštanski marki, postavljanje poštanskih kovčežića, otvaranje opštinskih pošta, uvođenje kolskog saobraćaja i smanjenje tarifa.

IZVOR: YT / RTS Obrazovno-naučni program - Zvanični kanal

Iako se nalazila još uvek pod turskom jurisdikcijom Srbija je zbog kvaliteta poštanskih usluga 1874. na kongresu u Bernu bila 1 od ukupno 21 zemlje osnivača Svetskog poštanskog saveza.

Kako bi Vlada u Beogradu i Jugoslovenska delegacija održavale vezu na na mirovnim pregovorima u Parizu, na Banjici je montirana prva radio-telegrafska stanica. Nakon završetka pregovora uspostavljen je radio-telegrafski saobraćaj sa drugim državama.

Prva otpremna radio-stanica Beograd-Rakovica, sagrađena je 1924. odakle je program emitovan do 1929. Zahvaljujući postojanju ove stanice Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca postala je članica Međunarodne unije za radiodifuziju od njenog osnivanja, 1925. Već 1929. počeo je sa radom Radio Beograd, a emitovalo se iz zgrade Akademije nauka i umetnosti.

Kako ne bi zaostajao za svetom Beograd 1930. dobija prvu telefonsku centralu, a 8 godina kasnije i belinograf (telefotografski aparat za prenos fotografija, crteža ili tekstova na veće udaljenosti pomoću telefonske veze).

Foto: Wikipedia.org

Iako je naša zemlja mala bila je uvek tu u pravom trenutku da bude prva među jednakim silama kada se nešto modernizvalo i osnivalo. Ono što danas zovemo Pošta Srbije je za preteču imala sve ove stepene modernizacije od turskih tatara do današnjih modernih pošta.

Autor: Redportal.rs

#KARAĐORĐE

#Srbija

#knez miloš

#pošta