Pseudonauka je uvek tu, ali u trenucima krize poprima enormne razmere

Eksplozija dezinformacija koje se tiču COVID-19 je bila jedna od glavnih nuspojava od kada je krenula pandemija. Pored samog virusa, za njim je išla i jedna velika, od većine analitičara prozvana, infodemija. Svima je poznata i svi se svakoga dana susreću sa najrazličitijim fantastičnim navodima od porekla i uzroka pandemija pa sve do načina izlečenja i antivakcinaških stavova. Od početka pandemije, veliki broj takozvanih "naučnika i kvalifikovanih stručnjaka" širili su najrazličitije neistine i lažne informacije, najviše preko društvenih mreža, gde su se uzdigli u statuse "gurua" da bi dali svojim praznim izjavama prizvuk istine.

U teškom periodu kroz koji prolazimo svi, skoro sve te opasne i nadasve netačne izjave postale su nekontrolisano viralne.

Na primer, u martu prošle godine masovno je počela da se širi "činjenica" da je koronavirus aktiviran 5G mrežom. Iako je ovo, osim što nema nikakvog dokaza da je tačno, i fizički nemoguće - opet se masovno proširilo. Samo je Velika Britanija prošle godine, imala 87 slučaja paljevine gde su ljudi pokušavali da unište 5G tornjeve.

Pored toga imali smo i najrazličitije "dokumentarce" koji su se bavili koronavirusom i pandemijomm kojima je svima bila zajednička teza da se radi o tzv. plandemiji, odnosno da je sve iscenirano.

Čak su i neki nobelovci bili saučesnici, poput izjave Luka Montanjiera da je koronavirus najverovatnije veštački produkt - čime je zaradio veliku popularnost onlajn, ali i negodovanje svojih kolega (posebno virologa) koji pobijaju sve njegove tvrdnje. Kod nas je dovoljno da se osvrnemo se samo na neke od izjava Mile Alečković ili Jovane Stojković.

Tu su, naravno, bili i predlozi najbizarnijih tretmana. Poput lečenja hidrohlorokinom, ivermektinom, pa vitaminom D i alternativnim metodama. Čak i sada, kada se već oseća pozitivan uticaj vakcinacije širom sveta, već su se pojavili novi redovi propagatora i kontraša koji šire neistine o efektima imunizacije.

Najrazličitiji videi odlične produkcije, dele se neprestano onlajn. U njima, ovi "naučnici" se nazivaju ekspertima koji su dovoljno hrabri da kažu istinu. Ali krucijalno je da shvatimo, da ove individue pored svih svojih epiteta, titula i kredecnijala (koje većina ljudi ne može da proveri), propagiraju narativ kompletno odvojen od realnosti i od činjenica medicine i nauke.

Ovakve pseudonaučne tvrdnje, sve do poslednje, počivaju na logičkoj grešci (zbog koje ne biiste položili ni jedan ispit na fakultetu) - koji se naziva argument autoriteta. Tačnije oni koriste svoje zvanje kao štit od legitimne sumnje u ono što iznose. Nijedna naučna tvrdnja nikada nije bazirana na tome što je nju rekao određeni naučnik, niti nosilac neke prestižne titule koja ga oslobađa sumnje u ono što govori - već isključivo i uvek po težini dokaza koji se nalaze na strani onoga koji tu činjenicu iznosi.

Svaku pseudonaučnu činjenicu možete odmah prepoznati tako što se bazira na "otkrovenju" i "posedovanju skrivene istine" gurua koji vam je prenosi, pre no na širokom konsenzusu mišljenja izniklom iz godina rada. Jedini autoritet koji pravi naučnik poseduje je tačna interpretacija dokaza koji su besprekorno sakupljeni - to je suština nauke. Sve drugo je laž. Kvalifikacije, obrazovanje, prestiž i titula ništa ne znače.

pročitajte još

MOZAK VS. SRCE ⚔⚔⚔

Da ove činjenice ostaju na marginama društva i u sveri "zanimljivosti" interesovanja bilo bi loše ali izdržljivo. Međutim, ovakvi stavovi pronalaze plodno tlo kod velikog broja ljudi i negativno utiču na pravilno shvatanje konteksta situacije. Naučnici i medicinari imaju izrazito važnu poziciju u društvu, oni su nosioci apsolutnog poverenja velikog dela društva. Upravo to maksimalno koriste najrazličitije individue u želji da plasiraju svoj narativ. Tačnije, koriste moć titule doktora ili naučnika u negativne svrhe i radi sticanja legitimiteta.

Kroz auru "naučnosti" želja im je da proguraju najrazličitije tvrdnje, koje običan čovek (osim ako se ne preda dubokom čitanju na desetina naučnih radova) ne može da opovrgne. Može samo da veruje ili ne.

Uspon pseudonauke i pseudoeksperata duboko je povezan i simptom je načina na koji dolazimo do informacija. U modernom društvu, mi smo kuratori sopstvenog sadržaja. Tradicionalne metode provere validnosti više nisu sposobne da se primene na sve, posebno ne danas u eri apsolutno slobodnog protoka informacija i, nadasve, u eri interneta.

Ovakvo stanje stvari ima za posledicu polarizaciju mišljenja ljudi, koji su uvučeni u svoje sfere interesovanja koje dele sa ljudima sa kojima se slažu. To je posebno vidljivo na društvenim mrežama, gde ljudi prateći ono što žele nesvesno stvaraju mehur izolovanosti u kome dobijaju afirmaciju od drugih istomišljenika kao i konstantan priliv sadržaja koji afirmiše već usvojeno mišeljenje (o bilo čemu da se radi).

Upravo u tom kontekstu te individue koji vam daruju "skrivenu istinu" i funkcionišu. Oni se koriste poverenjem koje nauka (kao celina) uživa u društvu da bi efektivno plasirali svoj narativ.

Međutim, koliko god da bili ubedljivi ti gurui padaju na prvom testu nauke - nikada neće priznati da su pogrešili, ma koliko velika količina dokaza bila protiv njih. U takvim situacijama često se dokazi samo negiraju dramatičnim izjavama o podmetanju ili npr. o zaveri medicinskog establišmenta. Taj performans negiranja služi da zamaskira gledaocu činjenicu da tvrdnje nisu ukorenjene u realnosti.

I na kraju, nikada ne zaboravite, istorija medicine i same nauke je prekrivena leševima arogantnih, ponositih, zabludelih, željnih obožavanja i onih ljudi sa skrivenim namerama. U nauci ništa nije zapisano u kamenu i niko nikada nije, niti će ikada biti, iznad sumnje i kritike.

Autor: redportal.rs

#5G mreža

#COVID-19

#Covid19

#Jovana Stojković

#Korona virus

#Mila Alečković

#SMRT

#alternativna medicina

#covid

#korona

#korona srbija

#koronavirus

#lažni doktori

#prirodni lekovi

#profit na muci

#pseudonauka