Pred DNK nema tajni 🧐

Strašni i moćni konjanici nomadi Skiti bili su skup različitih gvozdenodopskih kultura, koji su vladali evroazijskom stepom i koji su odigrali veliku ulogu u istoriji Evroazije.

Nova studija, objavljena u Science Advances, analizirala je genome 111 individua iz stepa centralne Azije iz 1. milenijuma p. n. e. i 1. milenijuma n. e. Rezultat je otkrio potpuno nove stvari, posebno one koje se tiču genetike, porekla, razvoja i nestanka legendarnih Skita iz stepa.

Zbog svoje interakcije i konflikata sa velikim civilizacijama Evroazije, Skiti uživaju status legende, kako u istoriji tako i u pop kulturi. Skiti su imali ogroman uticaj na kulture svojih moćnih suseda, šireći sa sobom nove tehnologije, kao što je sedlo, te druge tehnologije koje se tiču uzgoja i jahanja konja. Antički Grci, Rimljani, Persijanci i Kinezi - svi su ostavili mnogo pisanih izvora u kojima opisuju, iz svog ugla, običaje i život ovih neustrašivih konjanika koji su stigli iz srca Evroazije.

Ipak, uprkos dokazima iz pisanih izvora, malo se zna o skitskoj istoriji. Pošto nisu poznavali pismenost, od njih nemamo direktne izvore, niti znamo tačno koji im je i kakav jezik (ili jezici) bio, ne znamo odakle su došli i u kolikom su srodstvu zapravo kulture koje su se proširile širom njihove velike teritorije.

Gvozdenodopska tranzicija i formiranje genetike Skita

U pomenutoj novoj studiji, koju su izradili genetičari u okviru međunarodnog tima antropologa, arheologa i pod vođstvom naučnika sa Departmana za arheologiju Instituta za nauku i ljudsku istoriju MaxPlanck, uspeli su da bace svetlo na zamagljenu istoriju Skita analizirajući 111 skitskih genoma sa ključnih arheoloških nalazišta azijske stepe. Rezultati otkrivaju da su se desile velike genetske promene tokom kraja bronzanog doba, kada su sedentarne grupe počele da nestaju a skitska nomadska kultura počela da raste. Nalazi su jasno pokazali da, nasuprot prethodnoj homogenoj sedentarnoj zajednici, na početku 1. milenijuma p. n. e. ogroman influks novih gena (a samim time i novih ljudi) sa istoka, juga, zapada u stepu formirao je nov miks gena.

Šarolikost centralne Azije

Ali studija nije tu stala, uspela je čak i da identifikuje 2 glavna izvora ljudi koji su formirali nomadske grupe. Istočni izvor najverovatnije vodi poreklo sa Altajskih planina, koji se kretao na zapad i na jug. Ovi genetski rezultati se poklapaju sa ekspanzijom populacija iz Altaja, koju vidimo u arheološkim zapisima, gde se upravo nalaze i najraniji skitski grobovi.

Sa druge strane, zapadne grupe koje su poreklom sa Urala, poreklom su od odvojene grupe. Za razliku od istočne grupe, zapadna je ostala homogena i pripada Sarmatima, odnosno sarmatskim kulturama od Urala do Kaspijskog mora.

Pad Skita i novi geni

Studija je takođe pokrila i tranzicioni period nakon gvozdenog doba, otkrivši nove gene i nova mešanja. Ova mešanja su se intezivirala na početak 1. milenijuma n. e., što se poklapa sa opadanjem i nestankom skitskih kultura u centralnoj Aziji. U ovom slučaju, dolazak novih ljudi je najverovatnije povezan sa velikim širenjem nomadskih imperija istočnih stepa u prvim vekovima novog milenijuma, kao i sa ekspanzijom Persije na jugu.

Iako mnoga otvorena pitanja koja se tiču istorije Skita se ne mogu rešiti samo uz pomoć DNK, ova studija pokazuje koliko su se populacije Evroazije mešale i menjale.

Autor: redportal.rs

#Azija

#DNK

#Evropa

#Postanak

#Skiti

#genetika

#pad

#poreklo