Kako je čuveni nikšićki pesnik pevao o srpskom stradanju

Vitomir - Vito Nikolić jedan je od najznačajnijih crnogorskih i srpskih pesnika posleratnog perioda. Iako je život proveo u Nikšiću, i za taj grad neraskidivo vezao i sebe i svoje stvaralaštvo, Vito je zapravo rodom iz Mostara, a njegova sudbina je slična milionima koji su na prostoru današnje Bosne i Hercegovine preživeli strahote Drugog svetskog rata i genocida sprovedenog od strane NDH.

Foto: Wikipedia.org

Sa samo 7 godina, po izbijanju rata u Kraljevini Jugoslaviji, Vitova porodica iz Mostara beži za Nikšić. Vito je već tada bez majke, koja je ranije umrla od tuberkuloze, 1943. italijanski fašisti mu ubijaju oca, a nešto kasnije eksplozija bombe ubija Vitovog starijeg brata, jednog njegovog druga, a Vita ranjava. Na kratko se vraća u Mostar gde živi kod tetke, ali biva prinuđen da ponovo beži za Nikšić, gde u bombardovanju 7. aprila 1944. za dlaku izbegava smrt. Posle rata, do svoje 18. godine, Vito je živeo po domovima za ratnu siročad.

Sve ovo uticalo je da Vito odraste pre vremena, a motivi bola, gubitka, besmisla, ali i duboka potreba za nežnošću i ljubavlju jesu stalni motivi u gotovo celokupnom njegovom stvaralaštvu.

Posebno osetljiv na ratna stradanja, napisao je više pesama o toj i sličnim temama, a jedna od njih, Na Gradini, govori o stradanju i veličini stradanja srpskog naroda u Jasenovcu, tačnije u Logoru Donja Gradina, koji je bio u okviru velikog jasenovačkog sistema logora smrti.

U Gradini grob do groba, a u svakom po grad ljudi, sto grobova – sto gradova pod cvećem uzaludnim.

Nit ga beru, niti kose, nit neguju, niti gaze, nit mu vetri prah raznose, nit ga pčele obilaze.

Samo cveta, samo vene, samo vek svoj vekuje, da tišinom opomene, da tišinom odjekuje.

U Gradini grob do groba, na dva jutra zemlje plodne sto grobova, sto gradova od Gradine – kud kod odem.

Autor: redportal.rs

#Vito Nikolić

#jasenovac

#poezija