Najstariji srpski spis čuva se u Egiptu

Nekoliko desetina najvrednijih srpskih srednjovekovnih rukopisnih knjiga trenutno se nalazi u inostrantvu, od Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu do Sankt Peterburga i Masačusetsa.

Najstariji srpski pisani dokument datiran je na 11. vek. Reč je o Sinajskom psaltiru, čiji je autor srpski monah iz Zvečana. Napisan je na glagoljici i ima 209 listova. On se trenutno čuva u manastiru Svete Katarine na Sinaju, dok se jedan deo nalazi u Kijevu.

Vukanovo jevanđelje, nešto mlađe od poznatijeg Miroslavljevog, naručeno za Vukana Nemanjića ili njegog brata kralja Stefana Prvovenčanog, čuvano je u Hilandaru do 19. veka, kada ga je jedan ruski monah zajedno sa listom Miroslavljevog jevanđelja odneo u Sankt Peterburg, gde se i danas nalazi.

Najstariji poznati (Ilovački) prepis Zakonopravila (Nomokanona, Krmčije) Svetog Save iz 1262. godine nalazi se u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Postoje tvrdnje i da su ga hrvatski političari poklonili papi Jovanu Pavlu II.

Prepis Radoslavljevog jevanđelja iz 1429. godine, nalazi se u Ruskoj narodnoj biblioteci u Sankt Peterburgu. Struški prepis Dušanovog zakonika predstavlja najstariji prepis najvažnijeg srpskog srednjovekovnog izvora prava. Čuva se u Državnoj biblioteci u Moskvi.

Jedini sačuvani prepis Žitija Svetog Simeona nalazi se u Nacionalnoj biblioteci u Parizu. Prepis Žitija despota Stefana Lazarevića iz 1596. godine nalazi se u Cavtatu. U Biblioteci Univerziteta Harvard nalazi se Srpski oktoih iz 1353. godine.

Knjiga koju je akademik Vojislav Đurić smatrao najraskošnijom knjigom srpskog srednjeg veka, jeste takozvani Minhenski psaltir. Najpre je pripadao knezu Lazaru ili njegovom sinu despotu Stefanu Lazareviću, a potom je bio deo lične biblioteke despota Đurđa Brankovića. Danas se nalazi u Bavarskoj državnoj biblioteci u Minhenu.

IZVOR: FB / Istorija Srba

Autor: redportal.rs

#Dušanov zakonik

#Nomokanon

#Srednjovekovna Srbija

#Srpska srednjovekovna država

#Zakonopravilo

#srednji vek

#sveti sava